HODOČASNIČKA PJESMA GOSPI BISTRIČKOJ

Evo kako je nastao pripjev ‘Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje…’

Danas je to najljepši obred dolaska i odlaska s Marije Bistrice. Hodočasnici to pjevaju iz sve duše, ne brinu se više kada je pjesma nastala.

Foto: Shutterstock

Foto: Shutterstock

Postoje, rekli bismo, pučke litanije Majke Božje Bistričke. Najljepše je za velikih proštenja oko osam ujutro pa do deset. Kako pristižu povorke, svaka pjeva te litanije, a u crkvi se čuju tri-četiri-pet-šest grupa koje pjevaju tu pjesmu, ne brinući se što im se riječi križaju. “Majko Božja Bistrička, moli se za nas, – Mi smo tvoji putnici blagoslovi nas! – Mi ti ruke pružamo, srcem te pozdravljamo: – Zdravo, zdravo, zdravo Marijo! Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, – o vrati, mila Majčice, sve izgubljene!

Danas je to najljepši obred dolaska i odlaska s Marije Bistrice. Hodočasnici to pjevaju iz sve duše, ne brinu se više kada je pjesma nastala. Zapravo sama pjesma je  starija, a pripjev: “Umnoži našu vjeru!” je mlađi. Melodija je po pjesmi: “Anđeo je Gospodnji navijestio Mariji”, pomalo slovenska, ali se u mnogim selima još i danas kod nas čuje. No nastala je 1945. za vrijeme marijabistričkih hodočašća iz pjevanja jedne stare žene iz Jalžabeta, na koju je 1946. nadovezao svoje riječi o. Paškal Cvekan. On je to sam napisao u Marijinu Trsatu 1984. godine. Evo najprije izvatka iz tog teksta:

Ugodno sam se iznenadio kad sam 4. rujna ove godine u svetištu Majke Milosti na Trsatu susreo hodočasnike iz župe Jalžabet s njihovim župnikom Stjepanom Golubićem. Pjevali su: “Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, povrati, mila Majčice, sve izgubljene!” A ja sam im trebao pod misnim slavljem propovijedati.

Kakva slučajnost! – pomislio sam. Nakon 37 godina susresti se s hodočasnicima iz Jalžbeta u Marijinu svetištu i propovijedati, slušajući pri tome melodiju pjesme: “Umnoži našu vjeru…!” koja je preuzeta iz jalžbetske župe, a da ovi prisutni vjernici to ne znaju i ne naslućuju. Nisam mogao a da im to ne reknem i da ih radosno ne iznenadim.

Početkom srpnja 1945. godine susreo sam se putem od Zlatar Bistrice na Mariju Bistricu s grupom od oko 500 hodočasnika iz vaše župe Jalžabet. Išli su na Mariju Bistricu sami, bez svećenika. Zapazivši mene kao franjevca gdje sam idem u istome pravcu kao hodočasnik u Marijino svetište, poslali su nekoliko muškaraca i zamolili me da ih uvedem u procesiji u Marijinu crkvu na Bistrici. Kad sam na to radosno pristao, postao sam njihov duhovni pratilac na Bistrici za cijelo vrijeme boravka ondje.

Prigodom pobožnosti Križnog puta na takozvanoj Kalvariji, jedna stara žena, koja je predvodila pjevanje vjernika iz Jalžabeta, dodavala je poslije svake kitice uobičajne pjesme “Stala plačuć tužna mati”pjesmu “O zdravo, sveti Križu…” I ta pjevna melodija utisnula mi se duboko u sjećanje.

Godinu dana kasnije, 29. lipnja 1946. Iz Varaždina sam vodio hodočasnike na Mariju Bistricu. Bilo ih je preko 1500, svih uzrasta i dobi. Išli smo pješke po velikoj vrućini cijeloga dana. I na putu između željezničke stanice Konjščina i bistričke područne crkve Majke Božje Vinski vrh nastala je pjesma koju ste maloprije pjevali: “Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, povrati, mila Majčice, izgubljene sve!” Melodija iz vaše jalžbetske župe, što sam je 1945. čuo od one meni nepoznate žene prigodom “Križnog puta”, a riječi su moje iz 1946., nastale u društvu hodočasnika iz Varaždina. Sadržaj i pjevnost ove pjesme prihvaćen je s oduševljenjem i pjeva se na Mariji Bistrici po svim župama, što hodočaste na Mariju Bistricu, a iznenadilo me je kad sam ovih dana čuo da se pjeva i na Trsatu.

S vremenom se tragični prizvuk ovog pripjeva izgubio: “O vrati, mila Majčice, izgubljene sve!” Odmah nakon Drugog svjetskog rata on je bio posve realan, svagdanji za tolike obitelji. Nadasve je to bio one prve godine, osobito u katedrali na marijabistričkom proštenju kod kojeg je propovijedao bi. Alojzije Stepinac. Bio je to jak doživljaj još i 1950. i dalje. No s vremenom je poprimao dublje duhovno značenje: “Obrati, mila Majčice, izgubljene sve!”

Danas, nakon proglašenja blaženim Alojzija Stepinca dopjevan je zaziv koji molimo: “Rasplamti, mila Majčice, ljubavlju nas sve!” ili još bolje: “Obnovi Duhom ljubavi lice zemlje sve.” Zapravo su oba jednako dobra, prvi moli da nam dade dar maloga trojstva: dar vjere, ufanja i ljubavi. Drugi moli da se to dogodi po Duhu Svetom. Takva dva završetka nalazimo u priručnoj pjesmarici “Bistrički hodočasnik”.

fra Bonaventura Duda

Objavljeno: 13. srpnja 2016.

Možda vam se svidi