Duhovno djetinjstvo je put savršenog predanja i pouzdanja u Boga. Evo što o tome kaže sveti Josemarija Escriva:

  • Ako budete djeca, nećete imati teškoće: djeca odmah zaboravljaju neugodnosti i vraćaju se svojim svakodnevnim igrama. – Stoga, kada mu se predate, nećete se trebati brinuti, jer ćete počinuti u Ocu.
  • Duhovno djetinjstvo zahtijeva podložnost razuma, a to je teže od podložnosti volje. Da bi se razum podložio, potrebna je, osim milosti Božje, neprestana vježba volje kako bi se znalo zanijekati, uskratiti tijelu ono što je njegovo, neprestano i uvijek. Dosljedno tome, onaj koji hoda “malenim putom djetinjstva” treba, paradoksalno, osnažiti i omuževiti volju da bi postao dijete.
  • Često smo skloni počiniti male djetinjarije. – To su mala divna djela pred Bogom, a dok se u njih ne uvuče rutina, bit će jamačno plodonosna, kao što je uvijek plodonosna Ljubav.
  • Ti si pred Bogom, koji je vječan, više dijete nego što je pred tobom mališan od dvije godine. A osim toga što si dijete, sin si Božji. – To ne zaboravi!
  • Kada budeš doista dijete, bit ćeš svemoguć.
  •  Djeca nemaju ništa svoje, sve je njihovih roditelja… a tvoj Otac uvijek zna vrlo dobro kako se upravlja očevinom.
  •  Budi malen, vrlo malen! – Nemaj više od dvije godine, najviše tri. – Jer veća su djeca obješenjaci koji već žele prevariti svoje roditelje nevjerojatnim lažima. Posjeduju, naime, zloću, “sjeme” grijeha, ali im nedostaje iskustvo zla. Ono će ih naučiti grijehu, kako bi pod izlikom istine prekrili laž svojih prijevara. Izgubili su prostodušnost, a prostodušnost je neophodna kako bismo bili maleni pred Bogom.
  • Ne zaboravi da Gospodin najviše voli djecu i one koji su kao djeca.
  • Paradoksi sitne duše. – Kada ti Isus pošalje zgode koje svijet naziva dobrima, plači u svojemu srcu i razmišljaj o Kristovoj dobroti i o svojoj zloći; kada ti Isus pošalje događaje koje ljudi ocjenjuju kao zle, veseli se u svojemu srcu jer ti On uvijek daje ono što ti na dobro dolazi, i to je lijep čas da zavoliš Križ.
  • Nisi sam. – Podnosi s veseljem patnju. – Ne osjećaš li, jadno dijete, ruku svoje Majke! Istina je. – Ali… Jesi li vidio zemaljske majke kako raširenih ruku slijede svoje mališane kad se dršćući upute da bez ičije pomoći učine prve korake? – Nisi sam! Marija stoji uza te!

Gornji tekst je preuzet iz knjige “Put”, o kojoj više možete saznati na poveznici ovdje.