Colleen Carroll Campbell osjećala se odgovornom za ozljedu zbog koje je njezin sinčić završio na Hitnoj, i da je kriva što bi mogla dobiti trudove odmah tu na parkiralištu bolnice. (Ipak nije.) Da barem nije radila onaj kućanski posao, ili da je preskočila neki drugi, ili da je večeru poslužila kasnije, da je složila oprano rublje i pospremila kuću… Popis se nastavlja još dugo.

Da je barem nešto uradila drugačije i tako promijenila slijed događaja, njezin sin se ne bi ozlijedio. Mislila je da će Bog i njezin muž biti ljuti i da joj neće oprostiti, i da uopće ne zaslužuje da joj se oprosti.

“A onda sam prvi put u svojemu životu pomislila”, piše u svojoj novoj knjizi, “Netko bi tu ženu trebao već jednom pustiti na miru.” To je za Colleen bila prekretnica, i značajan korak na putovanju na koje je pokušavala krenuti i prije nego što je znala kamo uopće ide. Konačno je otkrila da je perfekcionist. Ne perfekcionist one vrste što želi biti izvrstan na poslu – a to je ostvarila – ili na neki drugi zemaljski način. Bila je duhovni perfekcionist.

Duhovni perfekcionizam

To je toksično stanje uma, rekla je, koje svaki vid života redom prožima ohološću, grijehom, sramom, krivnjom i očajem, a zatim osobi oduzme radost. “To nas udaljava od naše jedine nade za iscjeljenjem – Božje milosti”, dodala je. Ta je pitanja istražila u svojoj nedavno objavljenoj knjizi: “Srce perfekcionizma: kako su me sveci naučili moj san o savršenosti zamijeniti Božjim”.

Njezin vodič uključuje sedmero svetaca i jednu krivovjernicu, ljude koji su bili duhovni perfekcionisti. Oni su joj poslužili kao modeli da istraži vlastito buđenje i da se oslobodi zahtjeva koje je sebi samoj nametala još od djetinjstva.

Sve je počelo težnjom za savršenim zadaćama i ocjenama, a zatim se nastavilo uz želju za savršenom karijerom i majčinstvom. Konačno je shvatila da šteti svojoj djeci, i nije to htjela prenijeti na njih. Gospođa Campbell, koja živi u St. Louisu sa suprugom i četvero djece, i autorica je knjiga „Nova vjernost” (The New Faithful) i „Svetice – moje sestre” (My Sisters the Saints), nije imala mira u vezi s time što se dogodilo s njezinom vjerom. Kaže da je njezin perfekcionizam bio povezan s time što je mislila da Bog traži od nje, i za što je smatrala da mora učiniti kako bi zaslužila njegovu ljubav.

„Tako sam shvatila da je duhovni perfekcionizam srž mojih problema”, rekla je. „Neko sam vrijeme mislila da se moram držati podalje od tih nevjerojatno savršenih svetaca dok tražim rješenje.” Ipak je umjesto toga pronašla nadahnuće i iscjeljenje kada se povezala s njima.

Pomoć svetaca

U svojemu je trogodišnjem istraživanju i pisanju o svecima pronašla neke iznenađujuće i nepoznate joj priče. Pronašla je resurse u starim knjigama na Sveučilištu Georgetown kada je živjela u Washingtonu DC, ali i u „pljesnivoj utrobi” knjižnice u St. Louisu.

„Svaki me je od tih svetaca iznenadio”, rekla je. „Sv. Franjo Asiški je dobar primjer, jer je bio poznat po svojemu radikalnome siromaštvu, i spremnosti da nakon svađe s ocem odmaršira dalje posve gol. Zato mislim da je posve u redu pretpostaviti da je taj kontrakulturni impuls u njemu bio od samih početaka. To me je potaknulo da otkrijem da je sv. Franjo prešao dug put od vremena kada je prvi put osjetio Božji poziv u svojemu životu, pa sve dok je započeo svoje poslanje kao putujući propovjednik Evanđelja.”

Sv. Alfonz Liguori bio je na rubu sloma živaca od prekritičnih roditelja i stava o Bogu kao onome koji isključivo osuđuje. Pronašao je oslobođenje u Evanđelju i otkriću da je Isus došao da nas spasi, a ne da nas zaplaši. „Ako se bojite Boga, vratite se Evanđelju i pročitajte što Isus kaže o nebeskome Ocu punome ljubavi”, kaže Colleen. „To je uistinu bila prekretnica na njegovu putovanju, jer je pronašao slobodu od straha i slobodu od perfekcionizma.”

Sv. Terezija iz Lisieuxa u svojih je posljednjih 18 mjeseci života prolazila kroz mračnu noć duše. „Poznata nam je njezina radost u ‘Putu malenosti’, ali ona je na kraju života proživljavala osjećaj duboke napuštenosti”, kaže autorica. „To joj nije oduzelo radost u dubini duše, ali nas podsjeća da je predanje Bogu nešto trajno i da će tako biti sve do kraja našega života. Dobra je vijest da s tim predanjem uvijek dolazi velika sloboda. To sam uvijek iznova uočavala u životima svetaca – da postoji sloboda u Kristu, što sa sobom donosi radost.”

Život sv. Franje Saleškoga naglašava poveznicu između činjenja Božje volje, pouke koju je prenio sv. Ivani Franciski de Chantal, uznemirenoj samohranoj majci koja je bila uhvaćena u perfekcionističku zamku negativnih povratnih informacija. „Odustajanje od kontrole dovelo je Ivanu do drugačije slobode”, kaže Colleen. „Bog je autor slobode, i zato mi ne gubimo ništa kada mu predamo svoj život. Dobivamo sve.”

Sv. Ignacije Lojolski, kojega je njegov perfekcionizam često obeshrabrivao i rastresao, napisao je pravila razlučivanja koja su i danas zlatni standard za donošenje odluka u životu kršćanina.

Svi sveci o kojima je pisala doživjeli su prekretnicu kada su se predali Bogu.

Nije bilo tako za Angelique Arnaud, francusku opaticu iz 17. stoljeća i duhovnu perfekcionisticu, koja je postala predvodnicom u teološkome pokretu utjerivanja straha u kosti poznatome kao jansenizam.

„Zapravo je imala i nekih izvrsnih kvaliteta, ali nije imala poniznosti i spremnosti da surađuje s Božjom milošću i da mu dopusti da izliječi njezin perfekcionizam”, kaže autorica. „Posvetila sam joj jedno poglavlje jer nije bila čudovište. Zapravo ju je veoma lako prepoznati i poistovjetiti se s njom na mnogo načina, i njezina je priča veoma dojmljiva. Duboko je ogrezla u krivovjerju, i odvela za sobom preko te litice još gomile drugih ljudi. To je dramatičan primjer toga do čega može dovesti nekontrolirani perfekcionizam.”

Colleen smatra da je milost to što je mogla primijeniti te uvide na vlastite kušnje i pogreške. „Ja sam djelo u nastajanju”, kaže. „Znanje iz glave je jedna stvar, a znanje srca je nešto drugo, i potreban je cijeli život da se to promijeni.” Za više informacija o njezinoj priči posjetite stranicu colleen-campbell.com.

Izvor: Our Sunday Visitor | Prijevod: Ana Naletilić