Zbog materijalizma, konzumerizma, hedonizma, sve većeg agnosticizma, kao i zbog militantnoga i sve brže rastućega ateizma, u modernome se društvu istinsko značenje Božića polako zagušuje.  Sjedinjene Američke Države, nekada kršćanska nacija, postupno se pretvara u sekularnu, pa čak i pogansku naciju. Umjesto krilatice „Pouzdamo se u Boga” (“In God we trust”), uobičajeno i prevladavajuće raspoloženje i modus je: „U novac i materijalne stvari se pouzdam!”

„Crni petak”: tragedija karakteristična za naše vrijeme

Mnogi se čitatelji možda sjećaju dana poslije Dana zahvalnosti 2008. godine – „crnoga petka” – kada su ljudi čekali cijele ledene noći kako bi mogli „kupovati dok ne padnu s nogu”, i kada se dogodila strašna tragedija. Vrata „Walmarta” u njujorškom Long Islandu širom su se otvorila da dočekaju stampedo kupaca.

Navala je bila tako velika, poput krda bizona, da je jedan zaposlenik pregažen i poginuo. Upravitelj trgovine zatvorio je istu u znak žalosti za svojim zaposlenikom, a brojni su kupci i dalje prigovarali da imaju pravo kupovati.

Karakteristično je za naše vrijeme da kupovanje materijalnih stvari ima prioritet i važnije je od ljudske osobe. Materijalizam i ljubav prema stvarima cijene se više od života ljudskoga bića. Nešto je ovdje uistinu trulo!

Božić

Neka nas istinsko razumijevanje Božića, razloga što ovo razdoblje uopće postoji, trgne da shvatimo što je istinski vrijedno i važno u životu. Doista, Božić nas može poučiti mnogim uzvišenim lekcijama, a došašće je vrijeme za intenzivnu pripremu za ovaj najvažniji od svih rođendana!

Prva lekcija: Božja ljubav prema cijelome čovječanstvu

Poslanica svetoga Ivana naglašava Božju inicijativu u planu otkupljenja ovim riječima: „On nas prvi uzljubi.” (1 Iv 4,19) Papa Franjo to je istaknuo u jednome od svojih novijih spisa o opasnosti pelagijanizma. To je lažna filozofija, koja tvrdi da se mi možemo spasiti svojim ljudskim naporima. Potpuno pogrješno! Spasiti nas može samo Bog!

Druga lekcija: Značenje Isusova Imena

Ovo sveto ime, koje je Mariji prenio arkanđeo Gabriel, označava Isusovo poslanje – razlog zašto je On došao na zemlju, a ono je bilo i jest: spasiti čitavo čovječanstvo. Ime Isus znači „spasitelj”.

Došašće, koje vodi do Božića, vrijeme je u kojemu moramo ponizno priznati svoju krajnju potrebu da nas Isus spasi. Veoma kratka, ali moćna molitva, koju bismo trebali često moliti jest: „Gospodine, spasi me!” (Mt 14,30) To bi u došašću i na Božić trebala biti žarka i iskrena molitva, koja dolazi iz našega srca. Isus će spasiti samo one koji spremno dopuštaju da ih se spasi.

Treća lekcija: poniznost

Isus je svojstva svojega Presvetoga Srca opisao koristeći dvije riječi: „[…]jer sam krotka i ponizna srca…” (Mt 11,29)

Čitav ambijent i okruženje Božića, i sve što vodi do njega, veoma elokventno izražava krjepost poniznosti: Marija na magarcu, odbijanje u svim svratištima, ponizno ulaženje u životinjsko sklonište u Betlehemu, ponizni pastiri kao prvi gosti, ponizni Drvodjelja i njegova mlada supruga, Djevica. Svi ti elementi ukazuju na to koliko Bog ljubi ponizne i one koji se trude prakticirati krjepost poniznosti.  Neka ovo bude vaša molitva: „Isuse, blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome.”

Četvrta lekcija: siromaštvo

Časni sluga Božji, nadbiskup Fulton J. Sheen to je sažeto, ali moćno izrazio: „Stvoritelj svemira nije se u svojemu vlastitome stvorenju imao ni gdje roditi.” Čak i prije nego što se rodio, za Isusa nije bilo mjesta u svratištima na čija je vrata sveti Josip kucao. Morao se roditi u štali, skloništu za životinje. Kakav primjer poniznosti i siromaštva! Iz te stvarnosti možemo izvući mnogo duhovnih blaga i dragocjenosti.

Novac, materijalizam konzumerizam, posjedovanje i zgrtanje – to nam sve može pribaviti tjelesno zadovoljstvo, no ne može nam donijeti istinsku sreću. Doista, istinsku se sreću može pronaći samo u susretu s Bogom, dopuštajući Bogu da nas posjeduje i da mi sami posjedujemo Boga.  Isus je razlog što ovo razdoblje uopće postoji, i on je istinski izvor sreće u ovome životu, kao i u vječnome životu, koji će tek doći!

Peta lekcija: Betlehem, i njegovo euharistijsko značenje

Riječ Betlehem” zapravo znači „kuća kruha”. Kako je zanimljiva činjenica da je Isus, koji će samoga sebe nazvati Kruhom života (govor o Kruhu života, Iv 6), rođen u gradu Betlehemu – „kući kruha”.

Ovoga došašća vaše srce i duša moraju biti pravi Betlehem, gdje bi se Isus želio roditi. Ako je moguće, to se može učiniti čestim i pobožnim primanjem svete Pričesti – Kruha života.

Šesta lekcija: očistite štalu

Mora se reći da štalica u Betlehemu nije baš najljepše mirisala. Upravo suprotno: zasigurno se osjećao gadan zadah životinja i njihova izmeta. To je simbol naše duše, koja prianja uz grijeh.  Moramo očistiti i pomesti svoju dušu sakramentalnom ispovijedi, kako bi se Isus, dok se u ovome razdoblju došašća približava Božić, uz veliku radost rodio u dubini naše duše.

Sedma lekcija: Kristov miris

Kao rezultat dobre sakramentalne ispovijedi, metenja i čišćenja naše duše do blistave čistoće, možemo uistinu postati ono što sveti Pavao kaže u svojim spisima: „Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju: [… ]” (2 Kor 2,15) Kršćanin je pozvan zračiti Kristovom prisutnošću u svijetu!

Osma lekcija: velik je napor potreban kako bi se slijedilo Zvijezdu

Trojica mudraca imali su žarku želju susresti se s novorođenim Kraljem, no to nije bilo lako. Trebalo im je vremena, napora, trpljenja i traženja kako bi konačno stigli do svojega odredišta, gdje su pronašli Dijete Isusa u Marijinome naručju. Kako bismo došašće proživjeli u punini, i tako doživjeli istinsku radost Božića – rođenje Gospodina gospodara i Kralja kraljeva – moramo se potruditi kako bismo slijedili Zvijezdu.

Simbolički i otajstveno, Zvijezda znači poslušnost i otvorenost nadahnućima koja nam šalje Duh Sveti. Naš „duhovni radar” mora biti otvoren unutarnjemu Božjemu glasu, koji govori u dubinama srca koje razmatra, i biti spremni reći i odgovoriti: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!”

Deveta lekcija: Mir svim ljudima dobre volje

Zbor anđeoski objavio je: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!” (Lk 2,14)

Došašće i Božić trebaju biti vrijeme i razdoblje u kojemu pokušavamo iz svojega srca iskorijeniti gorke korijene zamjeranja, ogorčenosti, kivnosti, srdžbe, ljubomore i zavisti, koji mogu umanjiti ili uništiti naš unutarnji mir. Sveti Augustin mir definira kao „smirenost reda”. Sveti Ignacije nas u svojim „Duhovnim vježbama” izaziva da uredimo ono što je u našemu životu neuredno.

Deseta lekcija: Marija i sveti Josip, naši uzori

I zaista, ako stvarno želimo došašće proživjeti s najboljim duševnim raspoloženjem, okrenimo se Mariji, Majci Isusovoj, i najvećemu među svim svecima, dobrome svetome Josipu. Bog dao da Isusa učinimo središtem svojega srca i života, upravo onako kako su to oni činili.

Neka ovo došašće bude najbolje došašće u vašemu životu, tako da se Isus mogne roditi u vašemu vlastitome unutarnjemu Betlehemu – Kući kruha. Neka vaša duša po Marijinim molitvama bude dobro pometena i čista kuća, kako bi Sin Božji mogao u njoj obitavati, uvijek i navijeke!

Izvor: Catholic Exchange | Prijevod: Ana Naletilić