„Ovo je slučaj kakav dosad botanika nije zabilježila. Ponekad se događa da zbog vremenskih ili klimatskih anomalija neka biljka iz te porodice može dvaput godišnje procvjetati. To su rijetke situacije. U ovom slučaju, međutim, riječ je o događaju koji se redovito ponavlja u pravilnim vremenskim razmacima. Trnina iz Bra svakog 29. prosinca cvijeta po drugi put i to neovisno o temperaturi, sunčanosti, padavinama ili vlažnosti.“

To su riječi kojima je talijanski botaničar Franco Montacchini opisao nadnaravno čudo koje se ponavlja već skoro 700 godina u božićnom vremenu. Poljski publicist Grzegorz Górny o tom čudu piše u svojoj knjizi “Dokazi nadnaravnog”, objavljujući ga u poglavlju koje opisuje nadnaravne fenomene povezane s Blaženom Marijom Djevicom i njezinim čašćenjem.

U središtu ovoga čudesnog događaja jest naizgled sasvim običan grm divlje šljive koji, međutim, potpuno neobjašnjivo cvjeta u prosincu. Kako piše Górny:

“Dugi niz godina profesor Montacchini bio je upravitelj Botaničkog vrta u Torinu. Jednoga prosinačkog dana s čuđenjem je primijetio kako je na grmu trnine, koji dotad nije uopće ni primjećivao, procvjetala jedna grana. Ne bi bilo u tome ničega čudnog, da nije u tom trenutku vladala jaka zima, a grm je bio bez lišća na sebi. Botaničar je došao bliže drvetu, kako bi bolje promotrio taj prizor.”

Stabljika je imala latinsko ime prunus sinosa, odnosno, divlja šljiva, zvana nekad i crni trn. To je vrsta visokog grmlja iz obitelji ružovki, koje cvjeta krajem travnja. Montacchini je zamijetio je da je rascvjetala grana ucijepljena na grm. Na toj grani bila pričvršćena ceduljica sa zagonetnim natpisom: „čudesna trnina“.

“Idućih je dana Montacchini pitao svoje radnike znaju li kako je ta čudna biljka dospjela u Torino, ali nitko nije znao odgovor. Sudeći prema vrsti ceduljice i natpisu, grana je morala biti ucijepljena na grm negdje na prijelazu s XIX. na XX. stoljeće. Prošlo je godinu dana i profesor je zaboravio na cijelu priču. Ponovno se približavao kraj prosinca i jednoga je dana, šećući kroz vrt, upravitelj opet ugledao procvjetalu granu na ogoljenom grmu. Ovaj mu je put taj dan ostao utisnut u sjećanje”, piše poljski publicist.

Talijanski znanstvenik odlučio je istražiti ovu čudesnu pojavu u kojoj bi bez obzira kakva zima bila, blaga ili oštra, grana s natpisom „čudesna trnina“ svakog 29. prosinca procvjetala, iako bi ostatak grma ostao bez lišća i pupoljaka. Njegova istraga dovela ga je u Bra, gradić smješten kojih 60 kilometara južno od Torina. Tamo je čuo neobičnu priču o jednom događaju iz XIV. stoljeća.

“Tog 29. prosinca 1336. Egidia Mathis, mlada žena u devetom mjesecu trudnoće, prolazila je pored male marijanske kapelice na brežuljcima Bra. Napali su je tada dvojica muškaraca iz obližnjeg vojnog logora gdje su bili smješteni najamnici, s nakanom da je siluju. Prestravljena žena uhvatila se za kip Majke Božje i zazvala u pomoć Mariju. U tom trenutku, kako je kasnije pričala Egidia, iz kipa je zabljesnula zraka svjetlosti koja je zaslijepila napadače. Najamnici su se panično dali u bijeg. Pred ženom je stajala Majka Božja koja ju je hrabrila i rekla joj kako je sada sigurna. Potom je nestala ispred očiju žene. Egidia nije niti došla k sebi od šoka, kada je osjetila jaku bol u želucu. Počeo je porod. Egidia Mathis taj je dan u podnožju Marijina kipa rodila dijete. Omotala ga je u šal i krenula prema najbližim kućama”, piše u “Dokazima nadnaravnog”.

Górny dodaje kako bi “ovu priču bilo lako otpisati kao srednjovjekovnu legendu, da nije bilo jedne nevjerojatne činjenice povezane s njom”.

“Vijest o napadu, čudesne Marijine intervencije i rođenju djeteta brzo se proširila krajem. Istoga dana mještani Bra zaputili su se na mjesto čudesnog događaja, gdje se pred njihovim očima ukazao nevjerojatan prizor. Kapelica je bila okružena grmovima trnine koji su, unatoč hladnoj zimi, bili pokriveni bijelim cvjetovima u punom cvatu”, opisuje publicist.

Od tog prosinca 1336., isti se prizor ponavlja u Brau svake godine. Svakog prosinca započinje cvjetanje koje traje od desetak dana do tri tjedna. Cvjetovi su u punom cvatu na obljetnicu čudesnog događaja, dakle 29. prosinca.

Biljku su u nekoliko navrata istraživali talijanski botaničari, pa među njima i spomenuti Montacchini koji je nakon svoga istraživanja naveo zaključak s početka teksta. Također, istraživanja su pokazala kako se „čudesna trnina“ ničim ne razlikuje od drugog grmlja takve vrste koja rastu na drugim lokacijama. Ona cvjetaju u proljeće: ili u ožujku (u krajevima s blažom klimom) ili u travnju (tamo gdje su vremenski uvjeti nešto oštriji). Isto je bilo i s grmljem koje je raslo u područjima blizu Bra. Samo je ona trnina koja je rasla blizu nekadašnje kapelice cvjetala dvaput godišnje. Isto se događalo s mladicama koje su bile ucijepljene na drugim mjestima. Primjerice, jednu od grančica uzeo je kardinal Alfred Ildefons Schuster, koji ju je ucijepio na drvo u svom biskupskom vrtu u Milanu.

Zabilježeno je kako su redovita cvjetanja prekinuta samo u tri navrata: 1877. kada je papa Pio IX., koji je proglasio dogmu o Bezgrešnom začeću Presvete Marije Djevice, bio bolestan i u kritičnom stanju, te na zime koje su prethodile prvom i drugom svjetskom ratu (1913./14. i 1938./39.).

Trenutačno u Brau postoje dva marijanska svetišta – jedno podignuto 1626., a drugo 1933. Hodočasnici iz svih dijelova Italije dolaze „Majci Božjoj od Cvijeća“, posebice parovi bez djece koji mole za njezin zagovor kod Boga na nakanu potomstva. Brojne zahvale u bočnoj kapelici svetišta svjedoče o uslišanim molitvama.

O svetištu i “čudu cvijeća” nedavno je pisala i američka stranica National Catholic Register, navodeći kako “božićno čudo koje se ponavlja svake godine privlači rijeku hodočasnika”.

Goran Andrijanić | Bitno.net