Na Rembrandtovoj slici stariji sin samo promatra. Teško je zamisliti što se događa u njegovu srcu.  Kako u prispodobi tako i na slici ostaje mi pitanje: “Kako li će on odgovoriti na poziv da se pridruži i gozbi?”

Nema nikakve sumnje – niti u prispodobi niti na slici – o očevu srcu. Ono je otvoreno obojici sinova; otac obojicu voli; nada se da će ih vidjeti zajedno, kao braću, za istim stolom; on želi da, unatoč njihovim razlikama, spoznaju da pripadaju istom domu i da su djeca istoga oca.

A kada se sve to u meni slegne, tada vidim kako priča o ocu i njegovim izgubljenim sinovima snažno potvrđuje da ja nisam taj koji je izabrao Boga, nego je Bog prvo izabrao mene. To je veliko otajstvo naše vjere. Ne izabiremo mi Boga, Bog izabire nas. Od vječnosti smo sakriveni “u sjeni ruke njegove” i “urezani u njegov dlan” (Iz 49,2-16). Prije no što nas ijedno ljudsko biće dotaknu, Bog nas “oblikova u tajnosti” i “satka u dubini zemlje”, i prije negoli se itko odlučio za nas, Bog nas “satka u krilu naše majke” (Ps 139,13 i 15). Bog nas ljubi prije ikojeg ljudskog bića. On nas ljubi “prvom” ljubavlju, neograničenom, neuvjetovanom ljubavlju i želi da budemo njegova ljubljena djeca koja ljube kao što on ljubi nas.

Gotovo cijelog svog života ja sam se naprezao da nađem Boga, da upoznam Boga, da ljubim Boga. Silno sam se trudio slijediti smjernice duhovnog života – neprestano moliti, raditi za druge, čitati Sveto pismo – i izbjegavati brojne napasti razuzdanosti. Mnogo sam puta pao, no uvijek sam iznova pokušavao, čak i kada sam bio blizu očaja.

Sada se pitam jesam li bio dovoljno svjestan da je sve to vrijeme Bog pokušavao mene pronaći, mene upoznati i mene ljubiti. Dakle, pitanje nije “kako ću ja naći Boga?” nego, “kako ću dopustiti da Bog nade mene?” Pitanje nije “kako ću ja upoznati Boga?” nego “kako ću dopustiti da Bog upozna mene”. I, konačno, pitanje nije “kako ću ja ljubiti Boga”, nego “kako ću dopustiti da Bog ljubi mene”. Bog me nadaleko traži pokušavajući me i želeći me dovesti kući.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Henrija J. M. Nouwena “Povratak izgubljenog sina”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.