Službenica Božja Marija Marta Chambon rodila se u kršćanskoj obitelji 6. ožujka 1841. u selu Croix-Rougeu nedaleko od Chamberyja u Francuskoj. Još od djetinjstva pokazivala je osobite znakove duboke pobožnosti. U devetoj godini imala je duhovno viđenje Raspetog Isusa, a na Prvoj pričesti i Djeteta Isusa. Odlučila se za redovnički život i u 21. godini ušla je u samostan Pohođenja Marijina u Chamberyju. Kao redovnica odlikovala se skrovitošću, poniznošću, pobožnošću i pokorom. Svoja iskustva Isusovih ukazanja i poticaja na pobožnost njegovim ranama dijelila je s duhovnikom i poglavaricama. Oni su to zapisivali i tako je nastala knjižica o pobožnosti ranama Isusovim. Sestra Marija Marta Chambon umrla je 21. ožujka 1907. na glasu svetosti.

Poticaji na štovanje Isusovih rana

“Jedno me boli”, govorio je dragi Spasitelj Marti Chambon, “a to je, što ima duša, koje smatraju pobožnost mojim ranama kao nešto čudnovato, nedostojno, neprikladno… Zato ta pobožnost opada i zaboravlja se. U nebu ima svetaca, koji su gajili veliku pobožnost mojim svetim ranama, no na zemlji nema više gotovo nikoga tko bi me štovao na taj način…”

Isus ju je u više navrata uvjeravao kako je ona doista zvana da ponovno oživi pobožnost spasonosnim ranama. “Ja sam te odabrao da probudiš pobožnost mojoj svetoj muci u ovim nesretnim vremenima u kojima živite.” Zatim pokazujući joj svoje svete rane kao knjigu u kojoj je hoće naučiti čitati, dobri Učitelj dodaje: “Ne skreći oči s te knjige. I ti ćeš naučiti više nego najveći učenjaci. Pobožnost svetim Ranama postiže sve.”

Svaki dan i svaki čas, da je potakne na žarki apostolat, otkriva joj Isus neprocjenjivo blago ovih izvora života. “Nijedna duša, nakon moje svete Majke, nije imala milosti kao ti, da danju i noću gleda moje svete Rane. Kćeri, prepoznaj blago ovoga svijeta, jer svijet ga ne želi prepoznati! Hoću da ovako vidiš moje Rane, da bolje shvatiš što sam učinio kad sam došao na svijet da trpim za tebe. Kćeri, kad god prikazujete mome Ocu zasluge mojih božanskih Rana, stječete golemo bogatstvo. Slični ste čovjeku koji je našao u zemlji veliko blago. Ali budući da vi ne možete sačuvati ovo bogatstvo, Bog ga i moja Božanska Majka uzimaju natrag, da vam ga vrate u času smrti i primijene zasluge dušama, koje ga trebaju. Jer vi trebate koristiti blago mojih svetih Rana. Ne valja da ostanete siromasi, jer je vaš Otac vrlo bogat!… Vaše blago? To je moja sveta Muka! Ako je netko u potrebi, neka dođe s vjerom i pouzdanjem, neka crpi trajno iz blaga moje Muke i mojih Rana!”

Isus hoće da ga ljubimo srcem Serafina. Pokazujući sestri Mariji Marti skupinu anđeoskih duhova oko oltara, Isus joj je rekao: “Oni promatraju ljepotu i svetost Božju!… Oni joj se dive, klanjaju se, ali je ne mogu nasljedovati. A što se vas tiče, vi trebate posebno razmatrati moje boli, da postanete Njemu slični. K mojim Ranama trebate pristupati topla, goruća srca, te žarko uzdisati, da dobijete milosti koje tražite.” Isus traži da to činimo žarkom vjerom: “One su potpuno svježe, trebate ih prikazivati kao da je prvi put. U promatranju mojih Svetih Rana nalazite sve za sebe i za druge. Ja sam ti ih pokazao da uđeš u njih.”

Isus traži da to činimo u apostolskom duhu, te da se nikada ne umorimo. “Mnogo treba moliti, da se pobožnost mojim svetim Ranama raširi svijetom. Moje svete Rane drže svijet. Trebate moliti za ustrajnost u ljubavi prema mojim Ranama, jer one su izvor svih milosti. Trebate ih često zazivati… i poticati bližnje… Trebate o njima govoriti i često se na to vraćati, da usadite tu pobožnost u dušama. Trebat će dugo, da se utvrdi ta pobožnost. Radite srčano!”

Isusova obećanja onima koji štuju njegove rane

Isus se nije zadovoljio samo time da je Mariji Marti povjerio svoje svete rane, da joj je izložio važne razloge koristi ove pobožnosti, kao i uvjete koji joj osiguravaju uspjeh, već je dao i obećanja štovateljima njegovih rana. Gospodin je rekao sestri Marti Mariji:

“Ja ću dati sve što me budete molili zazivajući svete Rane. Trebate širiti njihovu pobožnost.”

“Sve što molite dobit ćete, jer je zasluga moje Krvi bezgranične cijene. Mojim Ranama i mojim božanskim Srcem možete sve dobiti.”

“Iz mojih Rana izlaze plodovi svetosti. Kao što zlato očišćeno u posudi za taljenje postaje ljepše, tako trebaš staviti svoju dušu i duše svojih sestara u moje svete Rane. Tu će se one usavršiti kao zlato u peći… Vi se možete uvijek očistiti u mojim svetim Ranama.”

“Moje će Rane popraviti i zaliječiti vaše rane.”

“Moje će Rane pokriti sve vaše pogreške.”

“Oni koji ih štuju postići će pravu spoznaju Mene.”

“Razmatrajući o Njima vi ćete tu naći uvijek novu hranu ljubavi.”

“Svete Rane daju svemu veliku cijenu.”

“Kćeri moja, zaroni svoje čine u moje Rane pa će onda to biti nešto. Svi vaši čini, pa i najneznatniji, zaronjeni u moju Krv, polučit će samim tim neograničenu zaslugu i zadovoljiti moje Srce!”

“Ponavljajte često kod bolesnika ovaj uzdah: ‘Moj Isuse, oprosti i smiluj se po zaslugama svojih svetih Rana!’ Ova će molitva olakšati dušu i tijelo.”

“Grešnik, koji moli molitvu: ‘Vječni Oče, ja Ti prikazujem Rane Isusove, da se izliječe rane naših duša’, postići će svoje obraćenje.”

“Moje će vas Rane sigurno spasiti… One će spasiti svijet.”

“Nema smrti za dušu koja umre u mojim Ranama. One daju pravi život.”

Sveta ura i Krunica Isusovim ranama

Presveta je Djevica učila službenicu Božju Martu Chambon kako obavljati pobožnost Svete ure. Ukazavši se u liku Majke Božje od Sedam žalosti, držeći svoga Sina u rukama, rekla joj je: “Kćeri, prvi put sam promatrala Rane dragoga Sina kad je Njegovo Tijelo bilo položeno u moje ruke… Ja sam razmatrala Njegove boli i nastojala sam da se preliju u moje Srce.

Gledala sam Njegove božanske noge, jednu za drugom, odatle sam prešla k Srcu, gdje sam vidjela onu veliku Ranu, najdublju za moje majčinsko Srce… Promatrala sam lijevu ruku, zatim desnu i napokon trnovu krunu. Sve mi ove Rane probijahu Srce… Eto, to je moja Muka… Sedam je mačeva u mome Srcu, zato treba štovati svete Rane moga Božanskog Sina po mome Srcu.” (Za obavljanje pobožnosti Svete ure možemo se poslužiti razmatranjima o Isusovoj Muci i Ranama.)

Krunica Isusovim ranama

(Za molitvu ove krunice Crkva je udijelila djelomični oprost svaki put kad se krunica izmoli.)

Gotovo u isto vrijeme (1867. – 1868.) izrazio je Gospodin svoju drugu želju sestri Marti Chambon, te su poglavarice samostana uvele dnevno moljenje “Krunice svetih Rana”. Evo kako se moli ova krunica.

(Moli se na običnu krunicu od pet desetica.)

Na početku umjesto “Vjerovanja” i na tri prva zrna moli se lijepa molitva, koju dugujemo nadahnuću jednog svećenika iz Rima:

O Isuse, božanski Otkupitelju, budi nam milostiv, nama i cijelome svijetu. – Amen.

Bože jaki, Bože sveti, Bože besmrtni, smiluj se nama i cijelome svijetu. – Amen.

Smiluj nam se, milostiv nam budi, o Isuse, u sadašnjim mukama, zaštiti nas svojom Predragocjenom Krvlju. – Amen.

Vječni Oče, udijeli nam milost po Krvi Isusa Krista, Tvoga jedinoga Sina, udijeli nam Milosrđe, usrdno te molimo! – Amen!

Na velika zrna umjesto Očenaša moli se zaziv:

Vječni Oče, prikazujem ti Rane Gospodina našega Isusa Krista da se izliječe rane naših duša.

Na mala zrna moli se 10 puta zaziv:

Moj Isuse, oprosti i smiluj se po zaslugama svojih svetih Rana.

Na kraju se izmoli tri puta zaziv koji se moli i na velika zrna. 

Objavljeni tekst izvadak je iz knjižice “Sestra Marija Marta Chambon i pobožnost Ranama Isusovim” koju je početkom dvadesetog stoljeća tiskao samostan časnih sestara Pohođenja Marijina u Chamberyju u Francuskoj s imprimaturom od 21. studenoga 1923. + Dominicus, Archiep. Camberinesis. Knjižica je izišla u velikom broju izdanja i ubrzo nakon toga je prevedena na gotovo sve europske jezike. Na hrvatskom je tiskana 1930. u Zagrebu. 

Monfortanci.com | Bitno.net