U križu se spajaju vertikala – ljubav prema Bogu, i horizontala – ljubav prema čovjeku. A sve se susreće u križevnoj točki, sve se to događa – kroz Isusa.

Foto: Unsplash

U filozofskim i religioznim razmišljanjima starih naroda križ je znak smirenja i mira cijeloga svemira. Sva se geometrijska tijela smiruju kad nađu, u skladu određenoga križa, svoje težište. Najsavršenije se križ ugrađuje u kvadrat i kružnicu. Križ naznačuje temeljne pravce orijentacije: gore-dolje, desno-lijevo. Ili još više: sjever-jug, istok-zapad. Ako mu krakove protegnemo u neizmjernost, u isto vrijeme u točki susretišta krakova imamo ishodište i dohodište – sjedne strane, a s druge je označena otvorenost prema neizmjernom.

U kršćanstvu je križ posvećen mukom i smrću Gospodina Isusa Krista. U ono vrijeme, u Rimljana raspeće na križu bijaše pogrdna smrtna kazna. Ta smrt, po izjavama samoga Krista, bijaše iz ljubavi prema Bogu i ljudima: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Ivan 15,13). Stoga je križ simbol Kristove ljubavi, štoviše on postaje znakom samoga Krista. U svakom raspelu kršćani časte Raspetoga.

U kršćanstvu se u nerazdvojivu cjelinu vežu dva dana – Veliki petak i Uskrs. Tako križ postaje zastavom Krista Uskrsloga. U njemu kršćanska pobožnost gleda obnovljeno stablo života i Raja zemaljskoga. Križ naznačuje “ljestve Jakovljeve” koje je Bog, utjelovljenjem Sina svoga, spustio na zemlju da uspostavi most između neba i zemlje (Postanak 28,12 i Ivan 1,51). Stoga drevni himan svetom križu pjeva: “O, zdravo križu, nado sva!” A poznata je i stara izreka: “Per crucem ad lucem – Po križu k svjetlu!” Skovala ju je drevna kršćanska askeza: istom po trpljenju, iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu, postizava se spasenje.

Pred raspelom Isusovim vjernik doživljava sa sv. Pavlom: “Ljubio me je i sebe je predao za mene” (Galaćanima 2,20). To nije samo puka uspomena, to je naputak i poziv na uzvratnu ljubav. To kršćanska pobožnost izriče načelom: “Ljubavlju ljubav vratimo!” A sam nam Isus pokazuje put uzvratne ljubavi: “Što god ste učinili jednome od najmanje moje braće, meni ste učinili” (Matej 25,40). Tako smo opet pred čudesnim križem u kojemu se spaja vertikala – ljubav prema Bogu, i horizontala – ljubav prema čovjeku. A sve se susreće u križevnoj točki, sve se to događa – kroz Isusa.

I tako se odavna već uvriježio običaj, u staroj kršćanskoj Europi, da se na raskrižju putova postavljaju raspela. Ona živo posvješćuju vjernicima da im je Krist na svim putovima suputnikom, u svim patnjama supatnikom.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Bonaventure Dude “S Isusom u treće tisućljeće”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.