DANAS JE 24. OBLJETNICA BEATIFIKACIJE Benedikt XVI. o Stepincu: Nije se bavio politikom, nego branio čovjeka od totalitarizma koji ne priznaje Božju moć „Kardinal Stepinac bijaše čovjek savjesti koji se u ime savjesti suprotstavio moćnu mnoštvu. Bio je čovjek savjesti prosvijetljene Kristovom riječju, čovjek savjesti oblikovane Njegovom istinom i preko savjesti je njegov hod dostigao istinu, a to je put pravoga života. Budući da je bio čovjek savjesti, kršćanske savjesti, suprotstavio se totalitarizmima; i u vrijeme nacističke diktature postao je branitelj Židova, pravoslavaca i svih progonjenih. Zatim je u vremenu komunizma postao odvjetnik svojih progonjenih i ubijanih vjernika i svećenika“, rekao je o hrvatskome blaženiku Benedikt XVI. Bitno.net Foto: Shutterstock U posljednjemu pjevanju Božanstvene komedije, Dante govori o nekome pristiglom hodočasniku, možda iz Hrvatske, koji je očaran Kristovom slikom utisnutom na Veronikinu rupcu i ne može svoj pogled usmjeriti drugamo, već ga drži čvrsto upravljenim u Krista Gospodina. Ovaj anonimni Danteov Hrvat ima za nas jedno ime: sluga Božji kardinal Alojzije Stepinac, rođen prije stotinu godina u Brezariću, župi Krašić, a umro 10. veljače 1960. Uistinu je ovaj čovjek, ovaj Sluga Božji, držao pogled čvrsto upravljen u Isusa, razmatrao o njemu, živio je u gledanju Krista i tako se sve više neprestano suobličavao Kristu, bivao preobražen u Krista te i sam postao živa slika trpećega Krista s trnovom krunom i ranama njegove muke. Tri čitanja iz današnje liturgije na svoj su način slika Kristova. Iz Govora na gori, iz kojega smo upravo čuli jedan odlomak, Sveti Otac u svojoj enciklici Veritatis Splendor („Sjaj istine“) kaže da je taj govor neka vrsta skrovitoga Kristova životopisa, jer je zapravo Krist taj siromah čije je Kraljevstvo (Lk 6,20), rođen u jaslama izvan grada jer nije bilo mjesta u svratištima, koji je na Križu umro gol i lišen svega. Krista su zamrzili, izopćili (Lk 6,22), jer je naviještao Božju ljubav za sve. Gledajući na taj način, razmatrajući današnja čitanja, vidimo Krista, ali možemo i bolje razumjeti poruku Sluge Božjega: kardinal Stepinac vodi nas Kristu i uprisutnjuje njegovu poruku, a Krist nam omogućava da vidimo dubinu srca, istinske korijene našega života. Htio bih skrenuti pozornost tek na dva mala odlomka današnjega evanđelja. Prije svega na onu već navedenu rečenicu: „Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde“ (Lk 6,22). Naš blaženik, naš Sluga Božji, živio je upravo tu odbačenost iz ljudske slave, živio je osamljenost, patnju. Postoji neka vrsta proročkoga navještaja ove rečenice u jednoj Sokratovoj izjavi, koju je Platon naveo u svojoj Obrani, kada ovaj pred sudom kaže: „Nema čovjeka koji bi se mogao spasiti ako bi se bilo vama bilo nekom drugom mnoštvu iskreno usprotivio i pokušao spriječiti mnoge nepravde i zločine u državi.” Kardinal Stepinac bijaše čovjek savjesti koji se u ime savjesti suprotstavio moćnu mnoštvu. Bio je čovjek savjesti prosvijetljene Kristovom riječju, čovjek savjesti oblikovane Njegovom istinom i preko savjesti je njegov hod dostigao istinu, a to je put pravoga života. Budući da je bio čovjek savjesti, kršćanske savjesti, suprotstavio se totalitarizmima; i u vrijeme nacističke diktature postao je branitelj Židova, pravoslavaca i svih progonjenih. Zatim je u vremenu komunizma postao odvjetnik svojih progonjenih i ubijanih vjernika i svećenika. Postao je nadasve Božji odvjetnik na ovoj zemlji jer je branio pravo čovjeka da živi s Bogom, branio je Božji prostor na ovoj Zemlji. Kardinal Stepinac nije se bavio politikom. Poštivao je državu u mjeri u kojoj je ona bila autentična. Slijedio je smjernicu koju je zacrtao već sv. Ambrozije, a koja glasi: „Uvijek sam odavao svjesno i ispravno poštovanje vladarima, ali Božje stvari nisu moje, ne pripadaju vladaru, one su Božje te moram poštivati i braniti ono što je Božje.“ Tako je dakle činio i kardinal Stepinac: branio je Božje stvari protiv grešne i lažne ljudske svemoći, branio je Božja prava, a tako i istinska ljudska prava, iskonsku čovjekovu sliku protiv totalitarizma koji ne priznaje Božju moć, koji ne priznaje Božju prisutnost, Božja prava u svijetu. Sluga Božji bijaše čovjek savjesti i stoga u svoj svojoj zadivljujućoj postojanosti nije nikada bio tvrd čovjek, nije nikada postao žučljiv, tim manje je poznavao mržnju jer je branio istinu, jer je njegova savjest bila uronjena u Kristovo lice, bio je oblikovan Kristom. Ova postojanost bila je istodobno ljubav prema ljudima, ljubav i prema vlastitim progoniteljima. On nas tako uči kako stabilnost kršćanske savjesti pomiruje istinu i ljubav, ona je spoj istine i ljubavi. Budući da je bio čovjek savjesti, nadvladao je zlo dobrim i preobrazio zlo svojom nepobjedivom ljubavlju, hranjenom Kristovom ljubavlju. Knjiga Ljubav koja spašava dostupna je u svim knjižarama Verbum kao i putem web knjižare Verbum.hr, a o njoj možete saznati više na linku ovdje.
LJUBITI ISUSA Svećenik koji vidljivo ljubi Isusa privest će mu više duša nego bilo koji sastanak odbora ili okupljanje
BOGATSTVO CRKVE Vatikan priredio vodič Istočnih katoličkih Crkava: Njihova kulturna baština nije dovoljno poznata