Treba biti zahvalan, svakog jutra za novi dan. Ili se bojiš života? Teško ti je? Ideš li svaku večer u krevet s uzdahom olakšanja: “Bogu hvala, prošao je još jedan dan!” Možda ti je nasmrt dosadno. Možda ti sve izgleda besmisleno. Možda živiš u obilju i duša ti je njime pritiješnjena. Možda su četiri kotača tvoga automobila postali tvoji najvažniji udovi. Možda ti je TV oduzela društveno raspoloženje. Možda tražiš samo užitke, a oni nikako da te zadovolje.

Ti više nisi čovjek ako javno mišljenje od tebe čini biće koje samo proizvodi, uživa i troši. Za tebe više ne cvate cvijeće. Za tebe više ne postoji dječja igra. Ni nasmijani ljudi. Mrtav si, jer si dopustio da u tvom srcu umre ljubav. Tražiš sreću tamo gdje je ne možeš naći: u stvarima bež smisla i života, u stvarima koje te zavode, ali nikada ne nasićuju.

Probudi se! Ustani! Budi Čovjek! Jer sutra će izaći sunce a ti ga nećeš opaziti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Živjeti je radost” u izdanju Kršćanske sadašnjosti.