Legenda pripovijeda da je neka žena s djetetom u naručju prolazeći kraj špilje začula tajanstven glas: “Uđi na osam minuta, uzmi sve što želiš, ali ne zaboravi ono najvažnije!”

Žena uđe u špilju i ugleda hrpu blaga. Očarana zlatom i draguljima, spusti dijete i počne grabiti u krilo sve do čega je došla. Glas je neprestano ponavljao: “Imaš samo osam minuta.”

Kad je prošlo osam minuta, žena natovarena zlatom i draguljima pojurila je prema izlazu, a vrata su se za njom zatvorila. Tada se ona sjeti da je dijete ostalo u pećini. Ali vrata su se zauvijek zatvorila. Bogatstvo je trajalo kratko, a očaj ju je vječno pratio.

Često se to događa i nama. Imamo osamdesetak godina života na ovome svijetu, a jedan nas glas neprestano opominje: “Nemoj zaboraviti najvažnije!” Duhovne vrijednosti su najvažnije: molitva, sabranost, obitelj, prijatelji, život. Mi na zemlji trošimo vrijeme na razne stvari, a zaboravljamo bitno: blaga vlastite duše. A kad se zatvore vrata ovoga života, oplakivanje neće nikome pomoći. Živimo u svijetu velikih problema, nevolja, pokvarenosti, nasilja i nepravdi, u kojem svakodnevno umiru nevina djeca. Očevi i majke su očajni što su zaboravili “ono najvažnije”.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Bruna Ferrera “365 malih priča za dušu”. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.