U drevnoj je katedrali visjelo velebno srebrno raspelo na kojem su se isticale dvije pojedinosti. Prva je bila trnova kruna na Isusovoj glavi, sva od zlata ukrašena rubinima neprocjenjive vrijednosti. Druga pojedinost bila je desna Isusova ruka. Nije bila podignuta uvis i pribijena na drvo križa, nego ispružena prema naprijed kao da nešto šakom drži. Postoji o tome i priča koja sve objašnjava.

Prije mnogo godina, neki je drski lopov sklon akrobacijama smislio savršen plan kako da se dokopa zlatne krune i dragocjenih rubina. S jednoga se od velikih krovnih prozora uz pomoć užeta spustio do raspela.

No zlatna se trnova kruna nije dala odvojiti, a on je imao samo nož kojim je to pokušavao. Podvukao je oštricu noža pod krunu i povukao svom snagom. Ponovio je to nekoliko puta svom snagom i sav u znoju, ali uzalud. Oštrica noža se iznenada slomila, ali je puklo i uže koje je visjelo o krovnom prozoru. Lopov bi bio pao na pod i sav se polomio da ga ruka s raspela nije dohvatila i zadržala.

Crkvenjak ga je ujutro našao živa i zdrava, ruka s raspela čvrsto ga je držala.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 malih priča za dušu”. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.