Jedan stari otac iz Sketske pustinje bijaše na umoru. Braća su opkolila njegov krevet da bi mu bili na pomoći i oplakivali ga. On pak otvori svoje oči i nasmije se, otvori oči opet i po drugi put se nasmije, te isto učini i treći put. Tada ga zapitaju braća: “Reci nam, oče, zašto se smiješ dok mi plačemo?” Stari otac odgovori: “Prvi put sam se smijao jer se vi svi plašite smrti. Drugi put sam se smijao jer vi niste još spremni. A treći put, jer ja od napora idem k miru.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Prepoznati dijamant” – Izreke pustinjskih otaca i Hasidske priče. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.