Bio neki čovjek tako dobar i velikodušan da ga je Bog odlučio nagraditi. Pozvao je anđela i rekao mu da pođe i upita čovjeka što mu treba. Dobit će što god zaželi.

Anđeo se ukaže dobromu čovjeku i prenese mu Božju poruku. Dobri čovjek mu odgovori: “Ja sam sretan, imam sve što želim.”

Anđeo ga pouči da bude pristojan i ipak primi dar koji mu Bog nudi. Čovjek tada reče: “Dobro, želim da svi koje susretnem budu sretni, a da ja o njihovom sreći ništa ne znam.”

Od toga časa gdje god bi se pojavio dobri čovjek, suha stabla bi prolistala, životinje bi postale pitome, ljudi su ozdravljali od svojih bolesti, potištenima i razočaranima se vraćala volja za životom, posvađani su se mirili, tjeskobni rješavali svoje probleme.

O svemu tome on nije ništa znao, ništa nije očekivao, niti na bilo što bio ponosan. Zanemarujući sve, zadovoljan i sretan išao je naprijed usrećujući druge.

Bruno Ferrero

Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 malih priča za dušu 2”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.