Kad se Hank Aaron 1974. godine približio rekordu Babea Rutha, nazvao sam jednog jutra njegov bejzbolski klub i pitao: “Znam da Hank ima sedam stotina deset home-runova (potez u bejzbolu) i da mu treba još samo pet da bi oborio Ruthov rekord, ali mene zanima koliko on ima promašaja?” “Promašaja, gospodine?” neodlučno je upitao mladić s druge strane žice. “Da, koliko ima promašaja?” “Pričekajte molim vas. Provjerit ću, gospodine.” Nakon nekoliko minuta rekao je: “Gospodine Mandino, prema posljednjim izvještajima, Hank ima sedam stotina deset home-runsa i, kao što znate, potrebno mu je još pet da bi oborio rekord Babea Rutha…” “Da, znam…” “…a promašaja ima tisuću dvije stotine šezdeset i dva.” Zahvalio sam, spustio slušalicu i ostao sjediti nepomično razmišljajući o onome što sam čuo. Divna li primjera koji uvijek mogu koristiti kad poželim istaknuti kako nikada ne smijemo dopustiti prošlim neuspjesima da nas spriječe u novim pokušajima. U pitanju je jedan od najvećih bejzbolskih udarača u povijesti… ali čak i on, čak i Hank Aaron, mora ispravljati svoju grešku barem dvaput!

Og Mandino

Izvor: Vjeronaučni portal