Dvojica dobrih rabina za večerom su prijateljski razgovarali o svemu i svačemu, a o Božjoj su opstojnosti raspredali do duboko u noć.

Na kraju zaključiše da Bog ne postoji i odoše na počinak.

Kad je svanulo, prvi se rabin probudio, ali drugoga nije bilo. Potražio ga je u vrtu. I doista, bio je ondje i molio jutarnju molitvu.

Začuđen, prvi rabin ga upita: “Dobro, što to radiš?”

“Vidiš i sam, molim jutarnju molitvu.”

“Iznenađen sam! Zar nismo dobar dio noći raspravljali i zaključili da Bog ne postoji? Kako to da sada moliš jutarnju molitvu?”

Onaj mu jednostavno odgovori:

“Oprosti, ali što Bog ima s ovim?”

Tko ne zna moliti, izgovara samo molitvene formule. Đavao C. S. Lewisa podučava mlađeg đavla kako će najuspješnije zavoditi ljude da im molitve budu beskorisne: “Moraš ga obeshrabrivati mišlju ili ga barem poticati na papagajsko ponavljanje njegovih molitava iz djetinjstva.”

Bruno Ferrero

Gornji tekst je izvadak iz knjige Bruna Ferrera “Male priče za dušu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.