Grubim je glasom zapovjedio starcu da se ne miče i počeo kopati po ladicama tražeći novac.

Starac je nastavio s čitanjem, a onda zastao i rekao: “Molim vas, nemojte praviti nered, kutija s novcem je u najdonjoj ladici, uzmite koliko vam treba.”

Lopov je pokupio novac i udaljavajući se od stola spazio skupocjenu vazu.

“Ta mi je vaza jako draga, ali ako se i tebi svidjela, poklanjam ti je.”

Vidjevši da u sobi nema ništa više što bi bilo vrijedno uzeti, lopov pođe prema izlazu.

Mudrac ga pozove i reče mu: “Zaboravili ste važnu stvar; niste mi rekli hvala.”

Noćni posjetilac, iznenađen tolikom ljubaznošću, zahvali i nestane u tami.

Nekoliko dana kasnije, carske su straže pokucale na mudračeva vrata. Vodile su svezanoga lopova.

“Ovoga smo lopova uhvatili i on nam je priznao da je ukrao vašu skupocjenu vazu. Ako je to istina, odmah ćemo ga pogubiti, kako nam nalaže zakon.”

“Naravno, vaza mi je dobro poznata, ali ovaj čovjek je nije ukrao. Bio je kod mene prije nekoliko dana i dobro se sjećam da sam mu uz nešto novaca poklonio i tu skupocjenu vazu. Na kraju mi je uljudno zahvalio.”

Stražari su bili zbunjeni, ali čovjeka su ipak oslobodili.

On je starcu od srca zahvalio i rekao da nikada neće zaboraviti malu riječ “hvala” koja mu je spasila život.

Pokušaj danas reći hvala svima koji ti učine neko dobro. Vidjet ćeš mnoštvo čudesnih osmijeha.

Bruno Ferrero

Gornji tekst je izvadak iz knjige Bruna Ferrera “Male priče za dušu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.