Čovjek reče tiho: “Bože, reci mi nešto!” Toga časa zapjeva slavuj, ali čovjek ga nije slušao. Čovjek ponovno reče: “Bože, reci mi nešto!” i s neba se začu grmljavina, ali čovjek nije znao slušati. 

Čovjek pogleda oko sebe i reče: “Bože, rado bih te vidio!” Na nebu zasja prekrasna zvijezda, ali čovjek je nije vidio. 

I reče čovjek: “Bože, pokaži mi neko od svojih čuda!”

Tada se baš rodilo dijete, ali čovjek nije čuo njegov plač.

Čovjek se rasplače od tuge. “Bože, dodirni me, daj da osjetim da si sa mnom!” Toga časa spusti se šareni leptir na njegova ramena. On mahnu rukom i otjera ga s ramena. Tužan, sam i razočaran nastavi svojim putem.

Bog je ondje gdje je život.

Bruno Ferrero

Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 malih priča za dušu 2”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.