Trinaestogodišnji dječak hodao je s majkom po plaži. Iznenada je upita: “Mama, kako mogu sačuvati prijatelja kad mi se posreći da ga nađem?”

Majka se malko zamisli, zatim se sagne i zagrabi pregršt pijeska. Jednu ruku podiže uvis i počne snažno stiskati: pijesak je sipio između prstiju, i što je čvršće stiskala šaku, to više ga je nestajalo. Drugu je ruku, međutim, držala otvorenom: sav pijesak ostao je u njoj.

Dječak je to zadivljeno promatrao, a onda povikao: “Razumio sam!”

***

Na poleđini slike Majke Božje, ostavljene u malom planinskom svetištu, pronašao sam ovu molitvu:

Molitva prihvaćanja

Gospodine,
pomozi mi da budem svima prijatelj,
koji neumorno prihvaća,
koji svakog dobrohotno prima,
koji s ljubavlju poslužuje,
koji zna rado slušati,
koji s radošću zahvaljuje.
Prijatelj kojega će sigurno naći
oni koji ga budu trebali.
Pomozi mi da budem pouzdana sigurnost
kojoj se može obratiti kad god zažele;
da ponudim prijateljstvo koje odmara,
da zračim radosnim mirom,
tvojim mirom, Gospodine.
Učini da budem otvoren i prijazan
ponajviše slabima i nezaštićenima.
Tako ću bez izvrsnih djela
moći drugima pomoći da izbliza osjete Tebe,
Boga nježnosti.

Bruno Ferrero

[facebook]Za više duhovnih priča – klikni like[/facebook]