Bog je načinio ženu šestog dana, radeći prekovremeno. Došao je anđeo i upitao ga:

“Zašto toliko vremena trošiš na nju?”

Bog odgovori: “Jesi li vidio što sam joj sve dao, specifikaciju prema kojoj je oblikujem? Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost promjene, i još da ima krilo za najmanje četvero djece. Mora imati poljubac koji liječi sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca, i da sve ovo radi sa samo dvije ruke.”

Anđeo se začudi tolikim vještinama: “Sa samo dvije ruke? Nemoguće! I to je standardni model? Puno posla za samo jedan dan. Odmori se i sutra je dovrši.”

“Ne želim odgađati, reče Stvoritelj. Tako sam blizu da dovršim ovo biće koje mi je jako priraslo srcu. Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.”

Anđeo se približi i dotakne ženu: “Bože, zašto si je napravio tako mekanu?”

“Jest, mekana je”, odgovori Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. Nećeš vjerovati što sve može izdržati.”

“Može li misliti?” upita Anđeo.

“Ne samo da može misliti, već može i surađivati i dogovarati se”, odgovori Bog.

Anđelu nešto privuče pažnju i dotakne ženino lice: “Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju…”

“Nije to nikakav propust… To je suza”, ispravi Bog Anđela.

“Čemu to?” upita Anđeo.

Bog mu odgovori: “Suza je njezin način da se izrazi, njezina tuga, njezina ljubav, njezina samoća, njezina bol i njezin ponos.”

Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela: “Ti si genijalac, Bože… Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!”

“To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i imaju svoje mišljenje. One se smiju kad žele vrištati. Žene pjevaju kad žele plakati. Plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne. Bore se za ono u što vjeruju. One su protiv nepravde. Ne priznaju “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Daju sve od sebe za svoju obitelj. One prate prijateljicu k liječniku, zato što se boji. Žena voli bez granice…

One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja. One se raduju kad čuju za neko rođenje i vjenčanje. Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe. One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile. Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.

Ipak, žena ima jednu grešku: Ona zaboravi koliko vrijedi!”

Nepoznati autor

[facebook]Za više duhovnih priča – klikni like[/facebook]