Profesor Matthew Henry vraćao se sa sveučilišta kad ga je, nekoliko metara prije njegove kuće, zaustavio čovjek i pištolj mu prislonio na sljepoočnicu. Maskirani je razbojnik tražio da mu preda torbu i novčanik. Profesor mu je dao jedno i drugo, pa se onaj izgubio u mraku.

U strahu i pod dojmom neugodna iskustva, profesor je iste večeri sjeo za pisaći stol i napisao ovu molitvu:

“Gospodine, danas sam bio pokraden.
Znam da ti moram zahvaliti za mnoge stvari.
Kao prvo, zahvaljujem ti
što nikad dosad nisam bio pokraden,
jer je za svijet u kojem živimo to pravo čudo.
Kao drugo, želim ti zahvaliti
što sam ostao bez novčanika,
u kojem je, kao obično, bilo nešto malo novaca,
i bez torbe u kojoj su bili samo papiri.
Također ti zahvaljujem
što uza me nisu bile moja žena i kći
koje bi se nasmrt preplašile kao i zato što
zbog svega ovoga ne moraju plakati.
Na kraju, Gospodine, želim ti posebno
zahvaliti što sam okraden ja, a ne lopov.”

Da bismo iskorijenili zlo iz svijeta, bilo bi dovoljno odlučiti da ja nikada ne budem uzrokom.

Bruno Ferrero

Gornji tekst je izvadak iz knjige Bruna Ferrera “Male priče za dušu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.