Čovjek koji se odrekao prava na mržnju

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Dr. Arun Gandhi, unuk Mahatme Gandhija i osnivač M.K. Gandhi instituta za nenasilje, prilikom predavanja koje je održao na sveučilištu u Puerto Ricu, podijelio je sljedeću priču kao primjer ‘nenasilja kod roditeljstva’:

“Imao sam 16 godina i živio sam s roditeljima na Institutu koji je osnovao moj otac u Južnoj Africi; duboko u unutrašnjosti zemlje, oko 18 milja izvan Durbana, u središtu šećerne plantaže.

Nismo imali susjeda, tako da smo se dvije sestre i ja uvijek radovali odlascima u grad i posjetima prijateljima ili odlascima u kino.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jednoga dana otac me zamolio da ga odvezem u grad gdje se održavala jednodnevna konferencija, na što sam s radošću poskočio. Budući da sam ionako odlazio u grad gdje bih bio cijeli dan, majka mi je dala listu namirnica koju je trebalo kupiti, a otac me zamolio da se pobrinem za neke tekuće poslove, kao na primjer odvesti auto na redovan servis. Kada sam tog jutra odvezao oca, rekao mi je: ‘Nađimo se ovdje u 17 sati, i ići ćemo kući zajedno.’

Nakon što sam na brzinu obavio sve zadatke otišao sam ravno u najbliže kino. Toliko sam bio zaokupljen dvostrukim filmskim programom u kojemu je glavnu ulogu igrao John Wayne da sam zaboravio na vrijeme. Bilo je već 17,30 kada sam se sjetio pogledati na sat. Dok sam otišao u servis i preuzeo automobil te odjurio do mjesta gdje me otac čekao, bilo je već 18 sati.

Zabrinuto me je priupitao: “Gdje si do sada?” Bilo me sram reći da sam gledao vestern Johna Waynea te sam odgovorio: “Automobil nije bio gotov, zato sam morao čekati.”
Nisam znao da je on već zvao servis. Kada me je uhvatio u laži rekao mi je: “Nešto nije bilo ispravno u mojem odgoju što ti nije dalo dovoljno samopouzdanja da mi kažeš istinu. Kako bih vidio o čemu se radi, tj. gdje sam pogriješio, umjesto da me odvezeš, propješačit ću 18 milja (29 km) do kuće te putem razmišljati o tome.”

Odjenuo se, obuo cipele te počeo hodati u smjeru kuće. Već se bilo smrklo, ceste su bile neosvijetljene a put uglavnom nepopločan. Nisam ga mogao tako ostaviti pa sam pet sati i trideset minuta vozio iza njega promatrajući ga kako prolazi agoniju zbog glupe laži koju sam izrekao. Tada sam čvrsto odlučio da nikada više neću lagati.

Često se sjetim te zgode i pitam se da me kojim slučajem kaznio na način kako mi kažnjavamo svoju djecu, bih li uopće naučio svoju lekciju. Ne vjerujem da bih. Bio bih kažnjen i malo bih patio te bih ponovo napravio istu stvar.

No ta lekcija o nenasilju bila je toliko snažna da je ostala svježa u mom sjećanju kao da se dogodila jučer. To je snaga nenasilja.

“Opraštanje je napuštanje mog prava da te mrzim zbog toga što si me povrijedio.”


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 8. lipnja 2013.

Možda vam se svidi