Dogma Svetoga Trojstva

Trojstvo

Postanak trojstvene dogme

249 Objavljena istina o Svetom Trojstvu od samih početaka bila je u korijenu živog vjerovanja Crkve, navlastito po krštenju. Izražena je u pravilu krsne vjere, što se formiralo u propovijedanju, u katehezi i u molitvi Crkve. Takvi se izričaji nalaze već u apostolskim spisima, kako svjedoči ovaj pozdrav, preuzet u euharistijsko bogoslužje: “Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama” (2 Kor 13,13).[59]

250 Tijekom prvih stoljeća Crkva je nastojala da vjeru u Trojstvo jasnije izrekne kako bi produbila svoje razumijevanje vjere, ali i obranila od zabluda koje su je iskrivljivale. Bilo je to djelo starih sabora, potpomognuto teološkim istraživanjem crkvenih Otaca i poduprto vjerskim osjećanjem kršćanskoga puka.

Tekst nastavlja ispod oglasa

251 Za oblikovanje dogme Presvetog Trojstva, Crkva je morala razviti vlastiti rječnik posežući za pojmovima filozofskog porijekla: “supstancija” – suština, “persona” ili “hipostaza” – osoba, “relacija” – odnošaj, odnos itd. Postupajući tako, nije vjeru podredila ljudskoj mudrosti, nego je dala novo, dotad neuobičajeno, značenje tim riječima, uzetim odsad da označuju i neizrecivo Otajstvo, “neizmjerno iznad svega što možemo ljudskom mjerom pojmiti”.[60]

252 Crkva upotrebljava pojam suština – “supstancija” (kadšto se kaže i “bit” ili “narav”) da označi božansko biće u njegovoj jednosti (jedinstvu); pojam osoba – “persona” ili “hipostaza” – da označi Oca, Sina i Duha Svetoga u njihovoj zbiljskoj uzajamnoj različnosti, a pojam odnošaj (ili odnos) – “relacija” – da označi kako različnost božanskih osoba stoji u odnosu jedne prema drugima.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

253 Trojstvo je jedno. Ne ispovijedamo tri boga, nego jednoga jedinog Boga u trima osobama: “istobitno Trojstvo”.[61] Božanske osobe ne dijele među sobom jedino božanstvo, nego je svaka od njih potpun Bog: “Otac je isto što i Sin, Sin je isto što i Otac, Otac i Sin su isto ono što i Duh Sveti, to znači po naravi jedan Bog”.[62] “Svaka je od triju osoba ta zbilja, tj. božanska suština, bit ili narav”.[63]

254 Božanske su osobe zbiljski među sobom različite. “Bog je jedini, ali nije osamljenik”.[64]”Otac”, “Sin”, “Duh Sveti” nisu naprosto imena koja naznačuju načine božanskog bića, nego su zbiljski međusobno različiti: “Onaj koji je Sin nije Otac, a onaj koji je Otac nije Sin, niti je Duh Sveti onaj koji je Otac ili Sin”[65] Oni se među sobom razlikuju po svojim izvornim odnošajima: po tomu što “Otac rađa, Sin biva rođen, a Duh Sveti ishodi”.[66] Božansko jedinstvo je trojstveno (trojično).

255 Božanske su Osobe jedne prema drugima u suodnosu. Zbiljska različnost među božanskim Osobama, jer ne razdjeljuje božansko jedinstvo, sastoji se jedino u odnošajima jedne osobe prema drugima: “Po odnošajnim osobnim imenima, Otac je u odnosu prema Sinu, Sin prema Ocu, Duh Sveti prema obojici. I premda se po tim odnosima kaže da su tri osobe, ipak vjerujemo da im je narav ili suština jedna”.[67] “Sve je (u njima) jedno ondje gdje se ne javlja opreka odnosa”.[68] “Zbog toga jedinstva Otac je sav u Sinu, sav u Duhu Svetomu; Sin je sav u Ocu, sav u Duhu Svetomu; Duh Sveti sav u Ocu, sav u Sinu”.[69]

256 Carigradskim je katekumenima sveti Grgur Nazijanski, zvan i “Bogoslov” ili “Teolog”, predavao ovaj sažetak vjere u Trojstvo:

Prije svega čuvajte mi taj dragocjeni poklad za koji ja živim i borim se, s kojim želim umrijeti, koji mi daje da podnesem sva zla i da prezrem sve užitke: hoću reći ispovijest vjere u Oca i Sina i Duha Svetoga. Predajem vam je danas. Po njoj ću vas upravo sada uroniti u vodu i dići vas iz nje. Dajem vam je kao pratioca i zaštitnika za cio vaš život. Dajem vam jedno jedino božanstvo i Moć, koje kao Jedno postoji u Trojici, i sadrži Trojicu na različit način. Božanstvo bez razlike suštine ili naravi, bez stupnja višega koji uzvisuje ili nižega koji snizuje (…). Trojici beskonačnih beskonačna je istobitnost. Sav je Bog kad se svaka promatra u sebi samoj(…), Bog su kao Trojica promatrani zajedno(…) Nisam pravo ni počeo misliti o Jedinstvu, a Trojstvo me kupa u svom sjaju. Jedva sam počeo misliti na Trojstvo, a Jedinstvo me opet osvaja.”[70]

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

Foto: Shutterstock.com
————————————————————————————————————————————-
[59] Usp. 1 Kor 12,4-6; Ef 4,4-6. 
[60] PAVAO VI., Ispovijest vjere naroda Božjega, 2. 
[61] II. carigradski sabor (553): DS 421. 
[62] XI. toledski sabor (675): DS 530. 
[63] IV. lateranski sabor (1215): DS 804. 
[64] Fides Damasi: DS 71. 
[65] XI. toledski sabor (675): DS 530. 
[66] IV. lateranski sabor (1215): DS 804. 
[67] XI. toledski sabor (675): DS 528. 
[68] Sabor u Firenci (1442): DS 1330. 
[69] Isto, 1331. 
[70] SV. GRGUR NAZIJANSKI, Orationes, 40, 41: PG 36, 417. 


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 22. listopada 2012.

Možda vam se svidi