U mjesecu smo svibnju koji je u katoličkoj tradiciji posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Zato smo vam pripremili za svaki dan u mjesecu jednu meditaciju koju je napisao bl. kardinal John Henry Newman o Lauretanskim litanijama.

Marija je „Virgo Veneranda“, Djevica Časna, Sveplemenita Djevica.

Obično koristimo riječ „časno“ za nešto što je staro. To je stoga, jer obično samo ono što je staro, posjeduje kvalitete koje pobuđuju duboko poštivanje i štovanje.

Upravo značajna povijest, velika ličnost, zrelost kreposti, dobrote, iskustva, sve to pobuđuje naše duboko poštivanje, a sve navedeno ne može pripadati nekome mladome.

No, navedeno ne vrijedi kada razmatramo svece. Kratak život s njima je dugačak. Sveto pismo nam govori: „Jer duljina danâ ne čini starost časnom, niti se ona mjeri brojem godina. Već razboritost – to su sjedine ljudske, i krepostan život – zrela starost. A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir; Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio.“ [Mudr 4]

Štoviše, postoji jedan poganski pisac, koji nije znao ništa o svecima, on izlaže da bi se čak i prema djeci, svoj djeci, trebalo iskazivati duboko poštovanje, i sve to na temelju njihove još netaknute nevinosti. Ovakvo što osjećaju mnogi, i to se izražava u mnogim zemljama; čak do te mjere da je i sam pogled na one koji su bez grijeha (odnosno, one koji još nisu dovoljno stari da bi mogli zapasti u smrtni grijeh), sam taj prizor nevine, nasmiješene mladosti, često je smeo i okrenuo pljačkaša ili ubojicu usred njegovog zlodjela, ispunio ga iznenadnim strahom, i doveo ga, ako ne do kajanja, onda barem do promjene svojih nakana.

I, prođemo li svojom mišlju od onog najnižega do Najvećega, što možemo reći o Vječnom Bogu (ako uopće možemo sigurno govoriti o Njemu) osim toga da je On, jer je vječan, uvijek mlad, bez početka, i stoga bez mijene, a u punini i savršenosti Svojih nedokučivih atributa, i sada isti kakav je bio i prije milijun godina? S pravom ga se u Pismu zove „Pradavni“ [dok npr. Šarić ovaj izraz prevodi sa „Starovječni“, op. prev.], i On je stoga beskonačno častan; no On ne treba starost da ga učini časnim. On uistinu ne treba ništa od onih ljudskih atributa časti koje su mu sveti pisci dužni figurativno pripisati, kako bismo osjećali onu duboku poniznost i poklonstveno strahopoštovanje koje bismo trebali iskazati na samu pomisao na Njega.

Govoreći onda o velikoj Majci Božjoj, onoliko koliko stvorenje može nalikovati Stvoritelju; njena neopisiva čistoća i posvemašnja sloboda od bilo kakve sjenke grijeha, njeno Bezgrešno Začeće, njeno vječno [prije rođenja, u rođenju i nakon rođenja, op. prev.] djevičanstvo – ove njene povlastice (usprkos njenoj izuzetno mladoj dobi u vrijeme kada joj je došao Gabrijel) su takve da nas vode prema izgovaranju onih proročkih riječi Svetoga pisma, sa strahopoštovanjem i ushitom, „Ti si slava Jeruzalema i najviši ponos Izraela; ti si uzvišena dika roda našega; blagoslovljena da si na vječna vremena od Gospoda Svevladara.“

bl. John Henry Newman | newmanreader.org

Prijevod: Igor Jurić | Bitno.net

Sve meditacije pronađite na ovome linku: Meditacije bl. John Henry Newmana o Lauretskim litanijama