Blažena Ozana Kotorska prva je hrvatska blaženica, dominikanska trećoredica koja je kao zazidana djevica u svome dragovoljnom zatvoru provela više od pedeset godina: moleći, radeći ručni rad i čineći pokoru. Živjela je u dva metra visokoj, tri metra širokoj i tri metra dugačkoj prizemnoj isposnici koja se nalazila uz crkvu, s otvorom prema svetištu crkve. Blaženica je umrla na glasu svetosti 27. travnja 1565., u sedamdeset i drugoj godini života. Odmah su je počeli štovati kao sveticu, a to se štovanje proširilo i po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Širili su ga osobito dominikanci. Spomendan slavimo 27. travnja. Devetnica se moli od 18. do 26. travnja.

Prvi dan: Čežnja za Bogom

Bože, u pomoć mi priteci!

Gospodine, pohiti da mi pomogneš! Slava Ocu…

Ozana Košić, krsnim imenom Katarina, čeznula je za Bogom od svoje rane mladosti. Čuvajući stado po planinama svoga zavičaja, divila se prirodi: cvijetu i travi, planini i potoku, suncu i zvijezdama, te je svoju misao zahvalno upravljala k onomu koji je sve to stvorio i divno uredio. Naša je blaženica sreću i radost tražila i nalazila samo u Bogu. Brzo je shvatila da izvan njega nema istinskoga zadovoljstva ni mira, zato se sva njemu posvetila.

Neka nas njezin primjer potakne na to da zapažamo, divimo se i zahvaljujemo Bogu, koji je sve stvorio iz ljubavi prema čovjeku, da se svemu divi, svime se koristi i za sve zahvaljuje.

Pomolimo se: Draga naša blaženice! Isprosi nam milost da prepoznajemo Boga u svemu što nas okružuje: u ljudima, prirodi i u stvarima, da mu dostojno zahvaljujemo zbog beskrajne njegove ljubavi sada i u vječnosti. Amen.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Drugi dan: Vjernost u služenju

Počinje kao prvi dan.

Ozana je svom dušom željela trajno boraviti u Božjoj blizini. Kao mlada djevojka, nastanila se u Kotoru radeći kao kućna pomoćnica, gdje je mogla pohađati crkve i njegovati sakramentalni život. Ispunjena Bogom, unosila ga je u svaki posao, u svako mjesto gdje je boravila. A Bog joj je na čudesan način iskazivao svoju naklonost.

Gdje Bog i čovjek djeluju zajedno, kraljevstvo je Božje vidljivo svakomu stvorenju. A kakav je moj odnos s Bogom? Je li i po meni kraljevstvo Božje prisutno u sredini gdje boravim?

Pomolimo se: O, blažena naša Ozano! Ti si ponizno slušala svoje pretpostavljene i uzorno vršila svoje dužnosti. Isprosi nam milost da i mi savjesno, iz ljubavi prema Bogu, ispunjavamo dužnosti svoga staleža kako bismo na kraju naših dana iz usta Vječnoga Gospodara čuli utješne riječi: „Slugo dobri i vjerni! (…) Uđi u radost gospodara i svoga.“ (Mt 25,21) Amen.

Očenaš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Treći dan: Ljubav prema bližnjemu

Počinje kao prvi dan.

Još kao služavka u kući svojih gospodara, Ozana je pokazivala osobitu skrb za siromahe. Nije joj bilo dovoljno dijeliti ostatke jela s gospodarova stola, već je i svoj zalogaj s njima dijelila. Isto je tako i svoju zaradu dijelila siromasima. Brojnim drugim djelima duhovnoga i tjelesnoga milosrđa svjedočila je svoju ljubav prema potrebitima. Bog je na čudesan način nagrađivao njezinu velikodušnost. Svako dobro djelo, učinjeno iz kršćanske ljubavi, pretvara se u cvijeće kojim se plete vijenac za Darovatelja svih stvari, koji je rekao da ni čaša hladne vode, pružena bližnjemu u njegovo ime, neće ostati nenaplaćena.

Pomolimo se: O, divni gorski cvijete, blažena Ozano! Tvoja je jedina želja bila omiljeti Bogu, činiti dobra djela i spašavati duše, otkupljene Predragocjenom Krvlju Spasiteljevom. Nadahni nas svojom nesebičnom ljubavlju prema bližnjemu kako bi se i naša dobra djela pretvorila u neuveli vijenac kojim će nas ovjenčati Gospodin, pravedni Sudac. Amen.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Četvrti dan: Samoća i pokora

Počinje kao prvi dan.

Naša je blažena Ozana živjela svoj život samoće, pokore i molitve za spasenje svijeta. Samotnička ćelija u kojoj je boravila postala je mjesto trajnoga sjedinjenja s Bogom. Htjela je osjetiti bol križa, mukotrpnu čovječnost Kristovu i njegov primjer beskrajne ljubavi.

Nismo svi pozvani na takvu pokoru, ali svi se moramo čuvati grešnih prigoda i loših utjecaja te pomagati drugima koji su u duhovnoj opasnosti. Napasti se najlakše svladavaju postom i molitvom.

Pomolimo se: O, velika pokornice, blažena Ozano, koja si toliko ljubila kršćanski samoprijegor da si svoje nevino tijelo trapila teškom pokorom, isprosi nam po zaslugama Isusa Krista duh pokore kako bismo mogli odolijevati napastima i svladavati zle sklonosti radi svoga vječnog spasenja Amen.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Peti dan: Križ ljubavi

Počinje kao prvi dan.

Blažena Ozana gajila je osobitu pobožnost prema Muci Gospodinovoj. Od onoga dana kada je kao djevojčica imala viđenje raspetoga Spasitelja, neprestano joj je taj lik lebdio pred očima. Često je meditirala o njegovoj neizrecivoj ljubavi prema grešnicima, što bi je ganulo do suza. Iz toga otajstva Kristove muke crpila je duhovnu snagu i ustrajnost u svim kušnjama, bolestima i protivštinama.

Svatko od nas nešto trpi. Bol, promatrana ljudskim očima, čovjeka vodi u očaj, a kršćanski gledana, poseban je Božji zahvat u naš život. Blago nama ako trpimo predani u volju Božju jer će nam takvo trpljenje donijeti spasenje.

Pomolimo se: Raspeti Isuse, ti si iz ljubavi prema nama podnio najokrutnije muke i smrt na križu. Po svojoj pregorkoj muci i po zagovoru blažene Ozane budi milostiv nama i svima onima koji padaju pod težinom svoga životnog križa. Amen.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Šesti dan: Molitva

Počinje kao prvi dan.

Molitva je blaženoj Ozani bila izvor utjehe i snage, nadahnuća i mira, te siguran štit protiv napasti. Živom je vjerom i pouzdanjem molila Boga za sebe i za cijeli svijet. Uvijek je bila nečime zaposlena jer je znala da je besposlica izvor mnogih zala u svijetu. Plodove njezine molitve osjetili su kotorski građani, ali i svi oni koji su joj se preporučivali u molitve.

Najsigurnije je sredstvo u borbi protiv đavolskih nasrtaja molitva. Čvrstim pouzdanjem predajmo Bogu sve svoje duhovne i tjelesne potrebe i molimo njegovu milost i milosrđe.

Pomolimo se: Blažena naša zagovornice! Ti si bila tako odana molitvi da se nisi zadovoljavala samo dnevnom molitvom nego si i noću izlijevala svoje srce pred Bogom. Po zaslugama Isusa Krista isprosi nam dar iskrene i pobožne molitve kako bismo postigli milost vječnoga spasenja. Amen.

Očenaš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Sedmi dan: Pobožnost prema presvetome oltarskom sakramentu

Počinje kao prvi dan.

Sin Božji boravi na oltaru pod prilikama kruha iz ljubavi prema nama.

O, divne li Isusove ljubavi! Euharistija krijepi naše duše u svim pogibeljima. Zato je želja Crkve da se kršćani što češće pričešćuju. Blažena Ozana s najvećom je pobožnošću pristupala k stolu Gospodnjemu, a na taj se sveti čin pripravljala postom i molitvom. Iz euharistije je crpila duhovnu i tjelesnu snagu. Pristupimo i mi rado i često tomu otajstvu ljubavi kako bismo je bili spremniji dijeliti i širiti oko sebe.

Pomolimo se: Anđeoska djevice, koja si zbog svoje velike pobožnosti prema presvetome oltarskom sakramentu dobila milost da duhovnim očima vidiš lik raspetoga Spasitelja u posvećenoj hostiji, isprosi i nama osobitu pobožnost prema ovome otajstvu ljubavi te milost da ga u životu uvijek dostojno primamo, a u zadnjemu času života neka nam bude popudbinom za vječnost. Amen.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Osmi dan: Poniznost

Počinje kao prvi dan.

Poniznost je u životu blažene Ozane bila poput bisera među draguljima. Uvijek je skrovito vršila pokornička djela, čime je željela slijediti primjer Blažene Djevice Marije, ponizne službenice Gospodnje. Unatoč izvanrednim Božjim darovima koje je posjedovala, pred Bogom se držala malenom, u potrebi njegova milosrđa.

Poniznost je temelj svake kreposti. Naš je život poput cvijeta koji danas cvate, a sutra vene. Ništa ne posjedujemo, a da nam Bog nije darovao. Prava poniznost nije ništa drugo nego poznavanje vlastitoga ništavila, slabosti i ograničenosti. Ponizan čovjek mio je Bogu i ljudima.

Pomolimo se: O, ponizna djevice Ozano, koja si sebe smatrala slabom i nesavršenom unatoč brojnim milostima kojima te je Bog obdario već od najranijega djetinjstva, isprosi i nama, slabima i nesavršenima, krepost poniznosti kako bismo omiljeli Bogu i zavrijedili vječnu nagradu na nebesima. Amen.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Deveti dan: Na pragu vječnosti

Počinje kao prvi dan.

Nakon više od pedeset godina isposničkoga života duša se blažene Ozane preselila u vječnost. Kada je osjetila da joj se približava smrtni čas, zamolila je da joj čitaju Muku Isusovu po Ivanu. Iako je provodila nevin i svet život, na ovaj se trenutak prijelaza pripremala sa svom ozbiljnošću jer je bila svjesna toga da su jedinomu Bogu znani svi naši misli, riječi i djela. Čitav je život blažene Ozane bio himan Očevoj ljubavi, a u zadnjim je časovima tu ljubav još više usavršavala kajanjem i žarkom molitvom. I tako je ova blažena duša poletjela na krilima ljubavi u zagrljaj onomu komu je posvetila i predala sav svoj život.

Pomolimo se: Blažena Ozano! Ti koja si se – premda sveta – ozbiljno pripravljala na smrt, isprosi nam milost da i mi puni nade i svetoga straha očekujemo zadnji trenutak svoga života te da se, okrijepljeni svetim otajstvima, nakon prijelaza u vječnost nađemo u zagrljaju Isusa i Marije. Amen.

Oče naš… Zdravo, Marijo… Slava Ocu…

Devetnica je preuzeta iz zbirke katoličkih devetnica “Velika knjiga devetnica”, o kojoj više možete saznati na linku ovdje.