Biblija

204 Bog se objavljivao svome narodu postupno i pod raznim imenima, ali objava božanskog Imena Mojsiju u bogoočitovanju (teofaniji) gorućega grma uoči Izlaska i Saveza na Sinaju pokazalo se temeljnom objavom za Stari i Novi savez.

Živi Bog

205 Bog poziva Mojsija iz grma koji gori ali ne sagorijeva, i kaže mu: “Ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev” (Izl 3,6). Bog je Bog otaca, onaj koji je pozvao i vodio patrijarhe na njihovim putima. Bog vjeran i milosrdan koji se sjeća i njih i svojih obećanja, koji dolazi da njihove potomke oslobodi iz ropstva. On je Bog koji iznad prostora i vremena, to može i hoće i koji će, da ostvari taj naum, pokrenuti svoju svemoć.

“Ja sam onaj koji jesam”

Mojsije reče Bogu: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: Bog otaca vaših poslao me k vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime? – što ću im odgovoriti?” “Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. I nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: `Ja jesam’ posla me k vama (…) To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena” (Izl 3,13-15)

206 Objavljujući svoje tajnovito ime JHVH, “ja sam onaj koji jest” ili “Ja sam onaj koji jesam” ili također “Jesam koji jesam”, Bog kaže tko je on i kojim ga imenom treba nazivati. To je božansko ime tajnovito kao što je i sam Bog tajna. Ono je u isti mah objavljeno ime i kao uskrata imena; i upravo time ono najbolje izriče Božju zbilju, ono što je beskrajno iznad svega što možemo shvatiti ili izreći: on je “skriveni Bog” (Iz 45,15), ime mu je neizrecivo,[7] a ujedno je Bog koji se približava ljudima.

207 Objavljujući svoje ime Bog ujedno objavljuje svoju vjernost koja je odvijeka i dovijeka, koja vrijedi za prošlost (“Ja sam Bog tvojih otaca”, (Izl 3,6) i za budućnost (“Ja ću biti s tobom”, Izl 3,12). Objavljujući svoje ime “Ja jesam” Bog se objavljuje kao Bog koji je uvijek tu, prisutan uza svoj narod da ga spasi.

208 Suočen s tom privlačnom i tajnovitom prisutnošću Božjom, čovjek otkriva svoju neznatnost. Pred gorućim grmom Mojsije skida svoju obuću i pokriva si lice[8] u suočenju s božanskom svetošću. Pred slavom triput svetoga Boga Izaija uzvikuje: “Jao meni, propadoh, jer sam čovjek nečistih usana” (Iz 6,5). Pred božanskim znakovima koje Isus čini, Petar uzvikuje: “Idi od mene, Gospodine, jer sam grešnik” (Lk 5,8). Ali budući da je svet, Bog može čovjeku, koji se pred njim otkriva kao grešnik, oprostiti: “Neću više gnjevu dati maha (…) Ja sam Bog, a ne čovjek, Svetac posred tebe” (Hoš 11,9). Isto će reći apostol Ivan: “Umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje, jer Bog je veći od našega srca i znade sve” (1 Iv 3,19-20).

209 Iz poštovanja prema njegovoj svetosti izraelski narod ne izgovara ime Božje. Kad se čita Sveto pismo, objavljeno se Ime zamjenjuje božanskim naslovom “Gospodin” (Adonai, u grčkom Kyrios). Tim će se naslovom klicati Isusovu bozanstvu: “Isus je Gospodin”.

“Bog je blag i milosrdan”

210 Nakon grijeha kojim se Izrael odvratio od Boga da se klanja zlatnome teletu,[9] Bog sluša Mojsijevo posredovanje i prihvaća da stupa usred nevjernog naroda očitujući tako svoju ljubav.[10] Mojsiju koji moli da vidi njegovu Slavu, Bog odgovara: “Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj i pred tobom ću izustiti svoje ime JHVH” (Izl 33,18-19). I Gospodin prođe ispred Mojsija i objavi: “JHVH, JHVH, Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću” (Izl 34,5-6). Mojsije tada ispovjedi Gospodina kao Boga koji prašta.[11]

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

211 Božansko ime “Ja jesam” ili “On jest” izražava vjernost Boga koji unatoč grešnoj ljudskoj nevjernosti i kazni koju zaslužuje “iskazuje milost tisućama” (Izl 34,7). Bog objavljuje da je “bogat milosrđem” (Ef 2,4) te ide dotle da predaje svoga vlastitog Sina. Dajući svoj život da nas oslobodi od grijeha, Isus će otkriti da i on sam nosi to božansko ime: “Kad uzdignete Sina čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam” (Iv 8,28).

Samo Bog jest

212 Izraelova je vjera kroz vjekove mogla razviti i produbiti bogatstvo sadržano u objavi božanskog imena. Bog je jedini, osim njega nema bogova.[12] On nadilazi svijet i povijest. On je stvorio nebo i zemlju, ali “oni će propasti, a ti ostaješ; sve će ostarjeti kao odjeća (…), a ti si uvijek isti, godinama tvojim nema kraja” (Ps 102,27-28). U Bogu “nema promjene ni sjene od mijene” (Jak1,17). On je “Onaj koji jest” odvijeka i dovijeka i zato ostaje uvijek vjeran samom sebi i svojim obećanjima.

213 Objava neizrecivog imena “Ja sam onaj koji jesam” sadrži dakle istinu da jedino Bog JEST. U tom je smislu već prijevod Sedamdesetorice a zatim i crkvena Predaja shvaćala božansko ime: Bog je punina bitka i svakog savršenstva, bez početka i bez kraja. Dok sva stvorenja primaju od njega sve što jesu i sto imaju, jedino on je sam svoj bitak i od sebe jest sve što jest.

Katekizam Katoličke Crkve (www.hbk.hr)

Foto: Shutterstock.com

[7] Usp. Suci 13,18. 
[8] Usp. Izl 3,5-6. 
[9] Usp. Izl 32. 
[10] Usp. Izl 33,12-17. 
[11] Usp. Izl 34,9. 
[12] Usp. Iz 44,6.