Bolesnik mu sasvim jednostavno odgovori: “’Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se pokrene voda. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.’ Isus mu kaže: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!’” Oduzeti posluša: “Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.” 1

Gospodin je uvijek spreman saslušati nas i pružiti nam u svakoj situaciji ono što trebamo. Njegova dobrota uvijek nadilazi naša očekivanja, ali on traži suradnju s naše strane, želju da se izvučemo iz nevolje, da se borimo protiv svojih mana i pogrješaka. Ne smijemo se naviknuti na vlastite nesavršenosti i slabosti koje nas odvajaju od Boga i od ljudi, s isprikom da su one dio našega karaktera ili da smo ih već bezbroj puta bezuspješno nastojali prevladati.

Korizma nas potiče na poboljšanje unutarnje raspoloživosti kroz obraćenje srca Bogu i kroz djela pokore, kojima se duša pripravlja za milost kojom nas Bog želi obdariti.

Isus od nas traži ustrajnost, tj. da se borimo i uvijek iznova započinjemo, toliko često koliko je potrebno, znajući da tom borbom očitujemo ljubav. “Gospodin se nije obratio oduzetom da bi od njega čuo odgovor – bilo je to nepotrebno – nego da svima pokaže ustrajnost čovjeka koji je trideset i osam godina, bez odustajanja, uporno čekao ozdravljenje.”2

Naša ljubav prema Kristu očituje se u odluci i nastojanju da iskorijenimo što je moguće prije svoju osnovnu manu ili da razvijemo onu krjepost koja nam se u praksi čini najtežom. Očituje se također i u strpljivosti koju vježbamo živeći strogo u težnji za moralnim usavršavanjem: moguće je da će Gospodin tražiti od nas takvu borbu tijekom dugog razdoblja, možda i trideset i osam godina, da bismo rasli u određenoj krjeposti ili prevladali ono što je negativno u našem unutarnjem životu. Jedan poznati duhovni autor ukazao je na važnost strpljenja s vlastitim manama, ističući da treba razviti vještinu izvlačenja koristi iz vlastitih nedostataka.3

Ne treba se čuditi – niti smesti – ako ne uspijemo postići duhovni cilj koji smo sebi nametnuli, iako smo uložili sva razumna i dostupna sredstva. Ne smijemo se naviknuti na nedostatke, nego ih iskoristiti kako bismo rasli u istinskoj poniznosti, iskustvu i sazreli u prosudbama.

Čovjek o kojemu smo slušali u evanđelju bio je ustrajan trideset i osam godina i možemo pretpostaviti da je takav ostao do kraja života. Nagrada za njegovu ustrajnost je, više od svega, bio susret s Isusom.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)