“Jednom je Isus na nekome mjestu molio.” Mnogi odlomci Evanđelja govore da bi se Isus udaljio od mnoštva i povukao u samoću kako bi molio. Isusova potreba za molitvom naglašena je u najvažnijim trenutcima njegova javnog djelovanja: krštenje, izbor apostola, prvo umnažanje kruha, preobraženje itd. Moliti je za Isusa prirodno: ponekad je cijelu noć provodio u razgovoru s Ocem. Gledajući Isusa kako moli, srca apostola punila su se ljubavlju.

Molitva je za nas osobito važna, jer ako zanemarimo naš odnos s Bogom, duhovni će nam se život malo-pomalo ugasiti. Napustimo li molitvu, u prvo vrijeme ćemo živjeti od duhovnih rezervi… a zatim od smicalica. S druge strane, molitva nas sjedinjuje s Bogom, koji nam govori: “Bez mene ne možete ništa učiniti.” Uvijek treba ustrajno moliti, ne klonuti nikada. S Bogom je nužno razgovarati često, usrdno, u svim životnim prilikama.

Molitva je snažna svjetiljka koja osvjetljava naše probleme; svjetiljka koja nam omogućuje bolje upoznati ljude i tako im pomoći na putu prema Kristu; svjetiljka koja pomaže da naše poteškoće vidimo u pravom svjetlu. Molitva u duši stvara vedrinu i mir koji se prenose na druge. Daje radost kao predokus nebeske sreće.

Nitko na ovome svijetu nije se bolje ophodio s Kristom od njegove Majke, Blažene Djevice Marije, koja je provela mnoge sate gledajući ga, razgovarajući s njim, prilazeći mu sasvim jednostavno i sa štovanjem. Ako se obratimo našoj nebeskoj Majci, brzo ćemo naučiti povjerljivo razgovarati s Kristom i slijediti ga izbliza, sjedinjeni s njegovim križem.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)