Pokojni kardinal je bio sedamdeset i šesti biskup, odnosno nadbiskup Zagrebačke nadbiskupije. Facebook stranica Josip Radnik piše kako je njemu bilo darovano sve što je njegovim prethodnicima bilo uskraćeno.

Za vrijeme svoje nadbiskupske službe doživio je uspostavu neovisne i međunarodno priznate države Hrvatske. Postao je prvi predsjednik HBK-a i pripala mu je čast kao prvi hrvatski crkveni dostojanstvenik ugosti jednog rimskog prvosvećenika papu Ivana Pavla II. na hrvatskom tlu, prigodom prvog Papina službenog dolaska u Hrvatsku.

Kardinal Franjo Kuharić rođen je 15. travnja 1919. u Pribiću kraj Krašića. Sjemenište i klasičnu gimnaziju završio je na Šalati u Zagrebu. Studij teologije završio je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

Za svećenika je bio zaređen 15. srpnja 1945. u Zagrebu. Tijekom 1945. godine bio je kapelan u župi Radoboj kraj Krapine, a od 1946. do 1957. godine upravljao je župama Rakov Potok, Sv. Martin pod Okićem, a neko vrijeme i župom Sv. Marija Okićka.

Od godine 1957. do 1964. bio je župnik u Samoboru gdje ga je 15. veljače 1964. godine zateklo imenovanje pape Pavla VI. na službu pomoćnog biskupa zagrebačkom nadbiskupu dr. Franji Šeperu. Za biskupa je zaređen 3. svibnja iste godine u Zagrebu te je odmah imenovan odgovornim urednikom katoličkog dvotjednika “Glas Koncila”.

Godine 1969. imenovan je Apostolskim administratorom Zagrebačke nadbiskupije, a 16. lipnja 1970. godine zagrebačkim nadbiskupom. Iste godine u rujnu izabran je za predsjednika Biskupske konferencije Jugoslavije s mandatom na pet godina te je na tu službu bio biran još tri puta uzastopce. Otkako je 15. svibnja 1993. Sveta Stolica osnovala Hrvatsku biskupsku konferenciju bio je njezin prvi predsjednik (izabran 8. lipnja 1993.) i tu je službu obavljao sve do odlaska u mirovinu.

Na konzistoriju 2. veljače 1983. godine papa Ivan Pavao II. promaknuo ga je u Kardinalski zbor te je bio član Kongregacije za kler, Kongregacije za bogoštovlje, te Rimske komisije sv. Ćirila i Metoda. Umirovljen je 5. srpnja 1997. a službu zagrebačkog nadbiskupa svom je nasljedniku mons. Josipu Bozaniću predao 4. listopada 1997. godine. Kardinal Kuharić preminuo je 11. ožujka 2002. godine, a na isti dan, deset godina kasnije, pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju.

Kardinal Kuharić bio je jedna od najpopularnijih i najobljubljenijih osoba koja je ikada obnašala službu zagrebačkoga nadbiskupa te koja je postala savjest hrvatskoga naroda, ali njegov vjerski i nacionalni putokaz. Kao vjerni tumač i provoditelj misli i djela svojega prethodnika zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, Kuharić je izazivao komunističke vlastodršce koji su mu javno prijetili, nazivajući ga alter egom kardinala Stepinca. No, on je doživio i Stepinčevu potpunu rehabilitaciju.

U svojim sjećanjima na mladost, Kuharić nam je ostavio potresna svjedočanstva na poratnu komunističku i opću materijalističku najezdu na opće duhovne i specifične kršćanske vrednote, ljudsko dostojanstvo i na slobodu hrvatskog naroda.

Njegovo ređenje u zagrebačkoj katedrali proteklo je u radosti pomućenoj vijestima o ubijanim svećenicima, o „križnom putu“, o progonima istaknutih vjernika i Hrvata. Pod dojmom tih tragičnih događaja nadbiskup Stepinac je rekao mladim svećenicima: „Šaljem vas u krvavu kupelj.“

Nakon uhićenja nadbiskupa Stepinca, život župnika Franje Kuharića postao je vrlo nesiguran. Slučajno je 22. veljače 1947. izbjegao organiziranom atentatu u Rakovu Potoku. Tada je na ostavljenom komadiću papira u svojoj demoliranoj sobi pronašao poruku: „Druže pope, makni se što prije, jer će te magla pojesti!“ Istu je sudbinu umalo doživio 1948. godine, kada je na hodočašću u Mariju Bistricu bio ponovno fizički napadnut.

Na Facebook stranici Josip Radnik piše kako je kardinal Franjo Kuharić uvijek ustajao i ustrajao u obrani vjere, prava pojedinca inzistirajući na pravednosti i temeljnim načelima u doba komunizma, ali i u Domovinskom ratu. Branio je pravo Hrvatske na njezinu samostalnost, ali je s krajnjom otvorenošću ustajao na obranu potlačenih naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi.

Bitno.net