Fra Bernardin Škunca je inspiriran dokumentarnim filmom o stradanju Vukovara “Ćelija za doktoricu” napisao stihove u književnoj vrsti poznate pjesme “Stala plačuć tužna Mati”. Časna sestra Ida Zdravčević iz Družbe Svetoga Križa u dokumentarnom filmu izrekla je svoje potresno i autentično svjedočanstvo. Ova hrabra redovnica je u vrijeme opsade bila medicinska sestra u Vukovarskoj bolnici. Pjesma je posvećena svima koji su spašavali umiruće i ranjene u Domovinskom ratu.

Stala plačuć sestra Ida,
gledala je kako pati
Hrvatska i Vukovar.

Kroz srce joj posve nježno
zbog mrtvih i ranjenih
prolazio mač je ljut.

Silno bješe ucviljena
u bolnici Vukovara
zbog rana preobilnih.

Sa sestrama neumornim,
s liječnicima i osobljem,
davala je sebe svima.

Bol bolova sve to ljući
skromna sestra moleći se,
ne shvaćajuć zloću zlih.

S Istoka poludjelog
bolnica je usred muka
i čitava Hrvatska.

Tko proplakat neće s Idom
kada vidi kako s Kristom
razdire se srce njoj.

Gledam svakog ranjenika,
gledam svakog umirućeg
dok se s dušom dijelio.

Vrelo milja, Majko sveta,
podno Krista razapeta,
s tobom muke živim sad.

Neka ljubav srca moga
gori vazda kao dar
za Hrvatsku i Vukovar.

Neka budu nagrađene
patnje naših branitelja
sve po djelu Raspetog.

O koliko zahvalnosti
svim stradalim sada ide
za vječnu nam Hrvatsku!

fra Bernardin Škunca