Američki Vrhovni sud u petak je objavio presudu kojom se ruši odluka Roe protiv Wadea iz 1973. godine, kao i odluka Planned Parenthood protiv Caseyja iz 1992. godine. Najjednostavnije rečeno, to znači da pobačaj više nije legalan u cijeloj zemlji, nego se legalnost pobačaja sada određuje na razini pojedine savezne države.

Mnogo je mitova o tome što ova odluka znači i što će se sada događati. Evo nekoliko odgovora na uobičajene mitove o rušenju Roe protiv Wadea:

1. mit: Pobačaj je sada u Sjedinjenim Američkim Državama nelegalan.

Pobačaj – za kojega Katolička Crkva uči da je „teško grješan čin” (KKC §2268, op. prev.) – i dalje je legalan u mnogim dijelovima zemlje. Sada kada je Roe protiv Wadea srušen, pobačajem upravljaju zakoni saveznih država, a već godinama neke države donose zakone za život nerođenih, a neki za pravo na izbor.

Države poput Havaja, Colorada, Nevade, New Yorka i Illinoisa u svoje su državne zakone unijele izričite zaštite pobačaja. Pobačaji će se tamo nastaviti, a mnoge od tih država predstavljaju se kao destinacije za žene koje radi pobačaja putuju iz država s više restrikcija.

Ali postoji mnogo državnih zakona što reguliraju pobačaj, a koji su sve do odluke od 24. lipnja bili u zakonskome „limbu”, ili su pak bili rušeni zbog neusklađenosti s Roeom, i prema tome neustavni. Sada će ti zakoni moći stupiti na snagu. Oni uključuju potpunu zabranu pobačaja u sljedećim saveznim državama: Arkansas, Idaho, Kentucky, Louisiana, Mississippi, Missouri, Sjeverna Dakota, Južna Dakota, Tennessee, Utah, Teksas, Oklahoma i Wyoming.

Zakonski krajolik na razini saveznih država neujednačen je i kompleksan, budući da u državama koje su u većoj mjeri pro-life postoje mnoge vrste restrikcija koje su do sada donesene. Na primjer, u Nebraski je zabranjena vrsta pobačaja nazvana „dilatacija i isisavanje”, koja se obično čini u drugome tromjesečju trudnoće, a rezultira komadanjem tijela nerođenoga djeteta. I u drugim državama, kao u Arizoni, postoje restrikcije, poput zabrane pobačaja učinjenih isključivo zbog dijagnoze Downova sindroma.

Nekoliko država, poput Michigana, imaju zabrane pobačaja koje je do sada bilo nemoguće provesti – neke od njih stare više od stotinu godina – koje nikada nisu ukinute. U Michiganu, gdje je jedan sudac nedavno blokirao državnu zabranu, guvernerica, demokratkinja Gretchen Whitmer, više je puta pozivala na potpuno ukidanje zabrane.

Zakonodavstva nekih saveznih država ovih će se dana, tjedana i mjeseci možda zubima i noktima boriti za donošenje zakona kojima se regulira – ili deregulira – pobačaj.

2. mit: Ova će odluka naštetiti ženama.

Gotovo sve savezne države koje imaju zakone „s okidačima” (sastavljene s ciljem da stupe na snagu čim se sruši Roe protiv Wadea, op. prev.), a kojima se zabranjuje pobačaj uključuju iznimku za hitne medicinske situacije, i utvrđuju da će se zakonski kažnjavati osoba koja obavlja pobačaj, a ne žena koja ga je zatražila.

Usto, barem jedan stručni promatrač kaže da je veoma slabo vjerojatno da će biti slučajeva krivičnoga gonjenja žena radi traženja pobačaja.

„U Americi od 1922. godine nema dokumentiranoga slučaja krivičnoga gonjenja žene radi traženja pobačaja. Bio je samo jedan slučaj žene osuđene zbog nezakonitoga osobnoga izvršavanja pobačaja, a taj je slučaj poništen prizivom”, nedavno je u The Economistu pisao pravni stručnjak O. Carter Snead.

„Svi suvremeni zakoni o pobačaju štite od odgovornosti ženu koja traži pobačaj.”

Govoreći uz širi kontekst, postoji često citirana studija, nazvana „Studijom o promjenama odluka” (Turnaway Study), za koju promicatelji pobačaja kažu kako dokazuje da većina žena ne požali svoj pobačaj, a da žene kojima je nekada u životu pobačaj bio uskraćen imaju lošije mentalno zdravlje i financijsku situaciju od onih kojima je bio dostupan. Dotična je studija već prije srušena, i u njoj primijenjene istraživačke metode i potencijalni sukobi interesa naišli su na kritike. Mnoge žene koje su požalile zbog svojih pobačaja pridružile su se pro-life pokretu.

„’Studija o promjenama odluka’, koju NPR na svom Twitteru naziva ‘povijesnom studijom’, mnogo je puta srušena i diskreditirana – jednostavno ju se ne može shvaćati ozbiljno – a promicatelji pobačaja od nje ipak ne odustaju. Evo pet najboljih razloga zašto je ta studija posve nepouzdana:


3. mit: Žene bi sada mogle završavati u zatvoru zbog spontanoga pobačaja.

Otprilike jedna od pet trudnoća završi spontanim pobačajem. Svaka žena drugačije reagira na svoju tugu i drugačije je proživljava, a podrazumijeva se da se na tako intenzivno osoban i emotivan događaj treba reagirati sa suosjećanjem i s brigom punom ljubavi.

Neki aktivisti za pravo na izbor lažno su ustvrdili da su u zemljama poput El Salvadora – gdje je pobačaj posve zabranjen – neke žene poslije spontanoga pobačaja prošle istrage i završile u zatvoru. Izvještavanjem ACI Prense zapravo se otkrilo da 140 slučajeva koje aktivisti za pravo na izbor često citiraju, u kojima su žene u El Salvadoru završavale u zatvoru, zapravo uključuje teška ubojstva novorođene djece, a ne spontane pobačaje koji su se prirodno dogodili.

U Sjedinjenim Državama su prigode gdje bi majka mogla biti zatvorena zbog spontanoga pobačaja relativno rijetke, i često uključuju prigode kada su žene tijekom trudnoće koristile nezakonite droge i štetne lijekove. Jedna žena iz Oklahome prošloga je listopada osuđena na četiri godine zatvora jer joj je dijete umrlo u utrobi sa sedamnaest tjedana. U tome slučaju dvadesetjednogodišnja žena priznala je da je u trudnoći koristila metamfetamine, a tragovi metha pronađeni su i u tijelu nerođenoga djeteta.

Prema Institutu Guttmacher, ustanovi koja se zalaže za pravo na pobačaj, više od dvadeset saveznih država ima zakone kojima se korištenje narkotika tijekom trudnoće prema građanskim statutima o dobrobiti djeteta smatra zlostavljanjem djece. No „također je veoma slabo vjerojatno da će se kriminalizirati kontracepciju, [oplodnju metodom in-vitro] te postupanje s izvanmaterničnim trudnoćama ili spontanim pobačajima”, piše spomenuti znanstveni stručnjak Snead.

4. mit: Većina žena živi u saveznim državama koje sada neće imati mogućnost kirurškoga pobačaja.

Budući da je nekoliko najnaseljenijih saveznih država u zemlji – poput Kalifornije, New Yorka i Illinoisa – osiguralo kodifikaciju pobačaja u svojim zakonima, većina žena živi u saveznim državama u kojima će kirurški pobačaj biti i dalje dostupan. Mnoge od najvatrenijih pro-life država u zemlji imaju relativno malenu populaciju, iako su geografski velike.

Ipak, gusto naseljene savezne zemlje, poput Teksasa i Floride, u novije vrijeme pobrinule su se oko naglašenijih pro-life politika.

5. mit: Liječenje izvanmaternične trudnoće smatra se pobačajem, i zato će mnogo žena u saveznim državama gdje je pobačaj nezakonit vjerojatno umrijeti zbog izostanka liječenja.

Izvanmaternične se trudnoće događaju kada se embrij usadi izvan maternice, obično u jajovodu. Iako su one relativno rijetke, najnoviji dostupni podaci iz CDC-a (Centara za kontrolu i sprječavanje bolesti, op. prev.) pokazuju da je stopa izvanmaterničnih trudnoća u 2013. godini porasla na 1,4 %, a danas je možda već porasla na 2 %.

Kada se embrij jednom usadi, svojim će rastom vjerojatno probiti jajovod, što može uzrokovati smrt i majke i djeteta. A bilo da se liječenje primijeni ili ne, slabo je vjerojatno da će embrij preživjeti.

Postoje tri medicinska postupka za rješavanje izvanmaternične trudnoće – dva kirurška i jedan uz lijek. U svim tim postupcima embrij umre. S katoličkoga gledišta, izravni pobačaj – namjerno ubijanje nerođenoga djeteta – nikada nije dopušten, ali postupak kojim se spašava ženin život, a koji za ima nenamjernu posljedicu ima smrt nerođenoga djeteta moralno je dopustiv. No medicinski profesionalci istaknuli su da gotovo svaka državna odredba ili zabrana pobačaja sadrži izričitu iznimku za liječenje izvanmaternične trudnoće, što se – ponavljam – općenito ne smatra jednakim pobačaju.

Istina je da neki nedavni zakonodavstveni prijedlozi saveznih država – a koji su izazvali dramatičnu pozornost medija – uključuju spominjanja izvanmaternične trudnoće koja su svojom dvosmislenošću zabrinula neke medicinske profesionalce. No zakonodavstva saveznih država poduzela su korake kako bi se taj problem riješio, i kako bi se osiguralo da je liječenje izvanmaternične trudnoće dopušteno i dostupno.

Na primjer, jedan zakon u procesu razmatranja u Louisiani prema pobačaju bi se odnosio kao prema umorstvu, a u njegovome izvornome obliku nije ustanovljena izričita zaštita liječenja izvanmaternične trudnoće. No popratni zakon u Louisiani, kojega predlaže pro-life demokratkinja Katrina Jackson, izričito kaže da prema zabrani pobačaja u Louisiani izvanmaternične trudnoće nije nezakonito.

6. mit: Žene koje žive u saveznim državama gdje su kirurški pobačaji zabranjeni neće moći napraviti pobačaj, osim ako negdje otputuju.

Ponavljam: činjenica je da će pobačaj mnogim ženama koje ga traže ostati dostupnim. Dio razloga za to jest širenje dostupnosti „pilule za pobačaj”, poznate i kao pobačaj medikamentima. Prema najnovijem „Izvješću o nadzoru pobačaja” (Abortion Surveillance report) Američkih centara za kontrolu i sprječavanje bolesti (U.S. Centers for Disease Control and Prevention) u 2019. godini su „rani medicinski pobačaji” sačinjavali 42,3 % pobačaja te godine.

Američka uprava za hranu i lijekove (U.S. Food and Drug Administration, FDA) potpuno je odobrila tretman uz dvije pilule, i krajem 2021. godine ovlastila je liječnike da lijekove propisuju preko interneta i pilule šalju poštom, čime se ženama omogućilo da rane pobačaje – do deset tjedana trudnoće – obave ne napuštajući svoje domove.

U barem devetnaest saveznih država obavezna je fizička prisutnost liječnika za vrijeme uzimanja tih pilula. No i pored toga, u istraživanjima pro-life skupina otkriveno je da stopa posjeta hitnoj pomoći vezanih uz pobačaj brže raste kod medicinskih nego kod kirurških pobačaja, i da medicinski pobačaj sljedeće pobačaje čini još opasnijima.

Da bi stvar bila još kompliciranija, uzimanje pilule za pobačaj kod žena koje imaju izvanmaterničnu trudnoću može uzrokovati hitnu medicinsku situaciju – gdje je ženi ugrožen život – a sastanak s liječnikom preko video-konferencije ne može uvijek biti dovoljan kako bi se primijetilo da žena koja traži medicinski pobačaj doživljava izvanmaterničnu trudnoću.

7. Sada kada je odluka Roe protiv Wadea srušena, stvar je riješena. Savezne će države od sada uvijek moći ograničavati pobačaj.

To je trenutno točno, ali federalna vlada pod predsjednikom Joeom Bidenom pokušala je progurati zakon kojim se Roe protiv Wadea kodificira u federalnome zakonu, koji bi – ako ga se odobri – bio jači od pro-life zakona na razini pojedinih saveznih država, ali takvi su pokušaji do sada bili neuspješni. No samo zato što su takva nastojanja do sada bila neuspješna ne znači da federalna vlada neće nastaviti pokušavati progurati takve mjere. No postoji mogućnost da bi u svjetlu presude u slučaju Dobbs Vrhovni sud srušio federalni zakon kojime bi se pokušalo kodificirati prava na pobačaj.

Za sve borce za pravo nerođenih na život – posao se nastavlja.

Prijevod: Ana Naletilić
Izvor: Jonah McKeown / Catholic News Agency