Župnik župe Sv. Križa iz Rijeke vlč. Kristijan Zeba prije par dana na svojem je Facebook profilu postavio zanimljivo pitanje koje je privuklo dosta pozornosti vjernika. Njegova je objava glasila:

“Evo jedno pitanje svim mojim ovdje prijateljima kako se tu zovemo! A vas molim podjelite ovu objavu vašim prijateljima da čujemo što više mišljenja.

Dobijem upit. Ovo je slučaj ovdje u Rijeci.

Dvije žene su se civilno oženile i umjetnom oplodnjom dobiju dijete.. Njihov je upit mi želimo da nam se dijete krsti?

Ajmo sada odgovor na ovo pitanje u duhu Sinodalne Crkve… Pišite i recite svoje mišljenje ali molim bez vrijeđanja i ružnih riječi. Hvala na pomoći…”

U samo dva i pol dana objava je skupila gotovo 300 komentara, a podijelio ju je više od 100 ljudi.

Među brojnim mišljenjima moglo se čuti mnoštvo različitih pogleda na situaciju. Jedni su smatrali da dijete svakako treba krstiti, drugi su tvrdili da je to u suprotnosti s obredom krštenja, dok je bilo i onih koji su u ovom slučaju u prvom redu vidjeli provokaciju.

“Trebali bi ga krstiti. Dijete zaslužuje biti kršćanin. Kako kažu, ne biramo roditelje!”, napisala je jedna komentatorica.

“Ako ne krstite dijete dolazi se u situaciju da to dijete nikada ne postane vjernik i ne spozna Božju moć i snagu. Nije ono izabralo roditelje. Isti slučaj je kada roditelji nisu crkveno vjenčani pa mnogi svećenici ne žele njihovo dijete krstiti”, složila se druga osoba.

“Mislim da je odgovor u Isusovoj rečenici “Pustite malene k meni …”, bio je jedan od komentara.

Oni koji su situaciju vidjeli drugačije pisali su:

“Ne vidim svrhu krštenja djeteta kad one očito ne žive u duhu katoličke crkve i očito ga tako neće ni odgajati.”

“Od svakog krštenika se traži ispovjest vjere. U ime djeteta to čine roditelji i Crkva. Jesu li ovi roditelji spremni iskreno ispovjediti vjeru, što podrazumjeva i truditi se živjeti kršćanski? Bojim se, da se već odavno rade kompromisi, nevezano za ovaj slučaj pa se sakramenti “obavljaju” nažalost iz nekih površnih razloga.”

“Ne. Nema nade da će se to dijete odgajati u katoličkoj vjeri. Po meni je taj upit ruganje s KC.”

Odgovor na ovo i slična pitanja povezana sa situacijom kada su djeca rođena izvan katoličkog braka objavljen je u jednom od brojeva Glasa Koncila kao odgovor svećenika.

“Dijete koje je rođeno u braku o kakvome pišete nema nikakve osobne krivnje za takvo stanje. Zato ga se i može krstiti u Katoličkoj Crkvi… Uvjet za krštenje djeteta je da roditelj ili roditelji, kumovi ili netko treći zajamči da će u katoličkome duhu odgajati dijete koje želi krstiti. Znači, kad bi svećenik odbijao krštenje, to bi mogao čini zato što roditelji, odnosno roditelj, ne bi dali nikakva jamstva da će dijete doista kršćanski odgajati”, stoji u odgovoru.

“O svemu tome jasno piše kanon 868 u svoja dva paragrafa u kojima se govori da je za krštenje djeteta – kako bi se dopušteno krstilo – potrebno: »da pristanu roditelji, barem jedan od njih ili tko ih zakonito zamjenjuje; da ima osnovane nade da će biti odgajano u katoličkoj vjeri; ako te nade nema, neka se krštenje prema propisima krajevnog prava odgodi pošto se razlog obrazloži roditeljima; dijete katoličkih, dapače, i nekatoličkih roditelja, u smrtnoj pogibelji dopušteno se krsti, pa i protiv volje roditelja”, napisao je svećenik. Cijeli odgovor možete pročitati ovdje.