Papa Franjo odobrio je dekret o herojskim krepostima talijanskog političara Giorgia La Pira.

U svojoj je političkoj karijeri La Pira u dva mandata (1950.-1956. i 1960.-1964.) obnašao funkciju gradonačelnika Firence te sudjelovao u pisanju talijanskog ustava nastalog nakon Drugog svjetskog rata.

U svojem javnom i privatnom životu služio je promicanju mira i ljudskih prava, posebice po pitanju zauzimanja za siromašne i obespravljene.

Bio je član dominikanskog Trećeg reda, a spavao je u negrijanoj ćeliji u bazilici svetog Marka. Prenoćište kod svog prijatelja bi potražio samo kada bi vani bilo iznimno hladno, a nije ga bilo neobično zateći kako hoda bez cipela, kaputa ili kišobrana koje bi dao nekom siromahu. Zbog njegova su mu ponašanja stanovnici Firence još za života nadjenuli nadimak ‘Svetac’.

Iako ga mnogi talijanski biznismeni nisu voljeli zbog njegova zalaganja za radnička prava, Kršćanska demokratska stranka kojoj je pripadao nije ga mogla zamijeniti drugim kandidatom, budući da je on jedini mogao poraziti komuniste u Firenci koja je bila pretežno lijevo orijentirana.

Poznat je slučaj kada se 1959. za posjeta Sovjetskom Savezu La Pira kao istaknuti državnik usudio pozvati komunističke vlastodršce da “odrežu suhu granu” svoga bezboštva. Na put je ponio i pun kovčeg krunica i kipića Gospe Fatimske. Kada su pobožni Moskovljani vidjeli Gospin kip na Crvenom trgu, mnogi su se od njih prekrižili i odali počast “Gospodarici i vazda Djevici”.

Ipak, građani Firence će ga vjerojatno najviše pamtiti po tome što se nakon posrnuća poznate tvornice za proizvodnju strojeva za preradu pamuka pridružio radnicima kojima je prijetio otkaz u odlascima na svetu misu te zajedno sa sindikalnim čelnicima uspio u pregovorima s državom spasiti tvornicu i više od tisuću radnih mjesta.

Na njegovu su ga pogrebu na posljednji počinak došle ispratiti tisuće radnika čije je poslove u različitim tvornicama spasio.

Prilikom stote obljetnice La Pirove smrti 2004., papa Ivan Pavao II. govoreći o njemu istaknuo je kako je “čvrsto postavio svoje nazore kao vjernik i kao čovjek koji je volio mir, pozivajući svoje sugovornike na zajednički napor za promicanjem temeljnog dobra u različitim područjima: društvu, politici, ekonomiji, kulturi i među vjerama”.

La Pira je bio i jedan od preteča promicanja ideje o općem pozivu na svetost upućenog i laicima koji je potvrdio Drugi vatikanski koncil. U tom su smjeru išle i brojne njegove zabilježene misli:

“Svetost našeg stoljeća imat će ovu karakteristiku: bit će to svetost laika. One koji bi za pedeset godina mogli biti na oltarima susrećemo na ulicama, u tvornicama, u parlamentu i u sveučilišnim radionicama.”

“Nema sumnje da je Gospodin u moju dušu stavio čežnju za svećeničkom milošću; međutim, želio je da ostanem u svojoj laičkoj odjeći kako bih s više plodnosti radio u sekularnom svijetu udaljenom od Njega. Ali cilj mog života je jasno označen: biti Gospodinov misionar u svijetu i taj ću apostolat izvršiti!”

Susret s Pavlom VI.

Giorgio La Pira s pravoslavnim patrijarhom u Moskvi

U društvu s Thomasom Mertonom

Ivo Džeba | Bitno.net