Novoimenovani prefekt Dikasterija za nauk vjere izjavio je da su pripadnici “progresivnih” i “tradicionalističkih” skupina koji misle da imaju “poseban dar Duha Svetoga da prosuđuju nauk Svetog Oca” na putu u “krivovjerje” i “raskol”.

Nadbiskup Víctor Manuel Fernández svoja je razmišljanja podijelio u razgovoru za National Catholic Register u razgovoru s novinarom Edwardom Pentinom, odgovorivši na neka od „kontroverznih“ pitanja koja su se vezala uz njegovo ime.

Fernández je u početku razgovora odbacio ideju „moderniziranja“ Crkve kazavši da je spomenuti izraz prikladniji za korporacije, negoli za instituciju koja je vezana za vječnost.

„Nedavni pape koristili su riječ ‘reforma’ u uvjerenju da postoje aspekti Crkve koji se mogu promijeniti, ali uvijek bez odricanja od trajnog “humusa” (latinski za tlo ili zemlju) koji nadilazi prolaznost vremena, različite epohe i površne aspekte svijeta“, kazao je Fernández.

Dodao je kako izraz “modernizirati Crkvu” može dovesti do pogreške stavljanja Crkve i evanđelja „u okvir dane epohe (u ovom slučaju suvremenosti), koja će također proći kao što su i sve druge epohe prošle“.

„Ukratko, izraz ‘modernizirati Crkvu’ za mene nema smisla“, kazao je.

Govoreći o vjernosti crkvenom Nauku, Fernández je istaknuo kako on treba biti shvaćen u dva „neodvojiva i jednako važna smisla“.

„Jedan smisao je statičniji, riječ je o ‘pologu vjere’ koji moramo čuvati i sačuvati neoštećenim. Ali s druge strane, postoji posebna karizma za to čuvanje, jedinstvena karizma, koju je Gospodin dao samo Petru i njegovim nasljednicima. U ovom slučaju ne govorimo o pologu, nego o živom i djelatnom daru, koji je na djelu u osobi Svetog Oca“, rekao je novi prefekt dodavši kako taj dar nema ni on ni „kardinal Burke“.

„Sada, ako mi kažete da neki biskupi imaju poseban dar Duha Svetoga da prosuđuju nauk Svetog Oca, ući ćemo u začarani krug (gdje svatko može tvrditi da ima pravi nauk), a to bi bilo krivovjerje i raskol“, kazao je Fernández primijetivši da su svi heretici bili uvjereni da znaju što je „pravi“ nauk.

„Nažalost, danas ne samo da neki ‘progresivisti’ upadaju u ovu pogrešku, već i, paradoksalno, neke tradicionalističke skupine.”

Na novinarsku primjedbu o tome kako nakon Drugoga vatikanskog sabora nedostaje jasnoće u nauku Crkve, Fernández je odgovorio kako su u čitavoj povijesti Crkve postojale žestoke debate, pa i među crkvenim ocima.

„No, čak i u takvim situacijama koje se mogu činiti skandaloznim, Crkva raste i sazrijeva u razumijevanju nekih aspekata evanđelja koji dosad nisu bili dovoljno eksplicitni“, kazao je prefekt, izrazivši nadu da njegov dikasterij može biti prostor za rasprave, izbjegavajući tako zbunjivanje i skandaliziranje vjernika putem medija.

Neizostavno je bilo i pitanje o Crkvi u Njemačkoj za koju je Fernández kazao da ima „ozbiljnih problema i očito mora razmišljati o novoj evangelizaciji“.

„Rizik Sinodalnog puta leži u vjerovanju da će omogućavanjem nekih progresivnih novina Crkva u Njemačkoj procvjetati. To nije ono što papa Franjo — koji je naglasio potrebu za obnovljenim misionarskim djelovanjem usmjerenim na naviještanje Kerygme: beskrajne Božje ljubavi očitovane u raspetom i uskrslom Kristu — predlaže.“

Govoreći o svojem pastoralnom radu u vrijeme dok je bio župnik i biskup u Argentini, novi perfekt je rekao da je bio usmjeren na „euharistijsko klanjanje, tečajeve katekizma, biblijske tečajeve, kućne misije s Gospom i molitve za blagoslov domova. Imao sam deset molitvenih grupa sa 130 mladih.“

„Što god neki vaši kolege rekli, to je bila moja formula za suočavanje s vjerskom ravnodušnošću društva. Kao i Papa, vjerujem da bez mistike nećemo stići nikamo“, zaključio je Fernández.