Mons. Mate Uzinić danas je održao povijesni istup u prostorijama Riječke nadbiskupije, iznijevši, u suzama, detalje o prijavama za seksualno zlostavljanje.

Radi se o potezu kojeg je već ranije najavio, a dolazi nekoliko dana nakon što ga je tjednik Nacional (bez prevelikih dokaza) optužio za zataškavanje zločina svećeničkog zlostavljanja.

U detaljnom izvješću mons. Uzinića objavljeni su inicijali i godišta svećenika protiv kojih su podignute prijave (uključujući anonimne) te su navedene sve istrage i mjere poduzete protiv spomenutih svećenika. Također su, ovaj puta bez inicijala, navedeni i slučajevi koji nisu povezani sa zlostavljanjem maloljetnika već su vezani “za financije i priležništvo”.

Posebno je potresan slučaj jednog svećenika, zaključen prije no što je nekadašnji dubrovački biskup preuzeo upravljanje Riječkom nadbiskupijom, a koji je optužen za zlostavljanje 13 maloljetnih dječaka u razdoblju od 1987. do 1994. Papa Franjo otpustio ga je 2018. iz kleričkog staleža (više ne može vršiti svećeničke dužnosti), a slučaj je prijavljen i Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

Povijesni potez

Proteklih godina nemali je broj zapadnih biskupija i biskupskih konferencija objavilo detaljna izvješća o slučajevima svećeničkog zlostavljanja koja sežu i više desetljeća u prošlost. Još od ‘Spotlighta‘, novinarske istrage koja je početkom 21. stoljeća otkrila ogromne razmjere zlostavljanja maloljetnika u Bostonskoj nadbiskupiji, bolna istina o stotinama i tisućama žrtava na svim kontinentima izlazila je polako na vidjelo rušeći dodatno kredibilitet i povjerenje u Crkvu.

Više papa, kardinala i (nad)biskupa uvelo je u međuvremenu strože mjere za prevenciju, ali i prijavu zločina te podignulo ljestvicu transparentnosti na razinu neviđenu ne samo u crkvenim, već i svjetovnim institucijama (što se Katoličkoj Crkvi nedovoljno priznaje).

Do danas u Hrvatskoj, osim sporadičnih slučajeva, nismo imali slične istrage (crkvene, državne ili medijske) koja bi pokazala razmjere zlostavljanja u našim biskupijama, stoga Uzinićev potez dobiva još više na važnosti. Njegov istup, kao i detaljno izvješće, predstavljaju presedan na svim institucionalnim razinama, bile one civilne ili crkvene, potvrđujući ga još jednom kao prvaka tog pitanja među hrvatskim episkopatom (i šire).

U tom smislu radi se svakako o hvalevrijednom potezu, ali ne bez svojih mana i rizika.

Ali…

Postavlja se tako pitanje je li poželjno, pa čak i pravedno, navoditi inicijale i godišta svećenika optuženih za zlostavljanje maloljetnika čak i u slučajevima kada (ponekad anonimne) optužbe nisu potvrđene ili ih je kanonska istraga odbacila? Dovoljno je samo nekoliko puta kliknuti po internetu te zbrojiti 2 i 2 kako bi se saznali puni identiteti optuženih među kojima su moguće i potpuno nevini ljudi. Zaslužuju li oni nositi stigmu optuženih za pedofiliju? Zaslužuju li govorkanja i nepovjerenje vjernika ako jednog dana ponovno budu služili u župi ili nekoj drugoj crkvenoj službi? Zaslužuju li svi drugi svećenici živjeti u strahu da će zbog jedne anonimne prijave za nešto što nisu počinili njihovi podaci (doduše slabo prikriveni) završiti u javnosti? Na kraju, nije nezamislivo da to posluži mogućim zlobnicima ili “revniteljima” da (lažno) prijave svećenika, znajući da će mu nakon toga ime završiti u javnosti. Uostalom, i u ovom izvješću imamo primjer svećenika prijavljenog “bez direktnih saznanja o kaznenim djelima” već na temelju “osobnih zaključaka i intuicije”.

Neki će reći da se borba protiv pedofilije u Crkvi mora voditi svim sredstvima bez obzira na poneku kolateralnu žrtvu. Drugi će pak pokazati prstom upravo na mons. Uzinića i istaknuti da je ovim potezom najviše htio abolirati sebe (pogotovo nakon napisa u Nacionalu).

I dok se potonja teza ne čini najuvjerljivijom, može se postaviti pitanje je li mons. Mate Uzinić postupio više kao direktor tvrtke ili institucije nego kao pastir? Jer ponekad možemo zaboraviti da biskupovo stado nisu samo vjernici laici već i klerici, kao njegovi prvi suradnici.

Iz tog razloga bit će zanimljivo promatrati idućih dana hoće li i na koji način ovaj istup komentirati njegovi kolege iz hrvatskog episkopata i/ili klera.