Ovogodišnja korizma, u kojoj se katolički puk priprema za proslavu svoga najvećeg blagdana Uskrsa, obilježena je gostovanjem gurua koji dolazi iz tradicije potpuno strane kršćanstvu. Možda će se netko pitati kakve to veze ima s nama. Odgovor bi mogle ponuditi slijedeće statistike.

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u Hrvatskoj se pripadnicima istočnjačkih religija deklariralo 969 građana naše domovine (ili 0,02%) a već 2011. godine, dakle deset godina kasnije, broj je porastao na 2.550 (ili 0,06 %), što je trostruko više nego prije deset godina. Ovaj statistički podatak govori da je pojačana misionarska aktivnost gurua u Hrvatskoj urodila plodom. To prepoznaju i gurui pa na Hrvatsku nasrću sve agresivnije. Hrvatska je postala El Dorado mnogih gurua, iscjelitelja i sekti, koji u njoj pronalaze svoje žrtve.

U našu zemlju uskoro po četvrti put dolazi indijski guru Sri Sri Ravi Shankara, utemeljitelj fondacije Umijeće življenja (The Art of Living). Raniji njegovi posjeti bili su 1996., 1998. i 2004. godine. U splitskoj dvorani na Gripama najavljuje se, na blagdan sv. Josipa ove godine, sudjelovanje više tisuća ljudi iz cijele regije, što je neizmjerno veći broj od samog broja članova ovog pokreta. Pomnožimo li to s predviđenim brojem sudionika u Zagrebu, dobit ćemo jasan uvid da je pušten u pogon projekt hinduiziranja Hrvata iz radionice Svjetskog Hinduskog Vijeća (Vishwa Hindu Parishad – VHP).

Vishwa Hindu Parishad (VHP) je Svjetsko Hindusko vijeće osnovano 1964. godine, kao reakcija na posjet pape Pavla VI. Indiji, u svrhu čuvanja hinduističkih nacionalnih i religijskih interesa, obrane hinduizma, i strateški razrađenog hinduiziranja Zapada. Gurui i učitelji joge koji krstare Zapadom nisu pali s Marsa, nisu došli slučajno, ne nastupaju nespremno. Oni dobro poznaju Bibliju i terminologiju zapadnjaka. Obuku su prošli kroz VHP koja ih je pripravila za njihovu misiju jogiziranja Zapada te koja prati i podupire njihovo djelovanje.

Želimo ukazati da posjeti gurua Hrvatskoj, praćenih glamuroznom medijskom kampanjom, jambo plakatima diljem Hrvatske, zakupom velikih dvorana, prijemom kod visokih državnih predstavnika, ukazuju da to nisu „pastoralni“ pohodi istočnjačkih učitelja svojim novoosnovanim misijskim centrima ustanovljenim u pojedinim zemljama, nego agresivni misionarski pothvati koji za cilj imaju koloniziranje novih zemalja. Zasebnu priču predstavljaju financijski izvori koji stoje iza ovih kampanja čiji ih malobrojni sljedbenici sami svojim sredstvima ne bi mogli pokriti.

Kako bi istočnjačka učenja bila probavljivija konzumentima na Zapadu ona se predstavljaju nereligioznima ili nadreligioznima, neprofitabilnima, mirotvornima, napose kao svojevrsni “Life Coaching” ili (Soulwork Systemic Coaching) kojeg bi, slikovito, mogli prevesti kao majstorstvo umijeća življenja, premda je prije riječ o „prodavačima sreće“. Među takve treba ubrojiti Sri Sri Ravi Shankarinu fondaciju „Art of Living“ (Umijeće življenja), koja ima svoje brojne zaklade, centre i institute diljem svijeta, uključujući i organizaciju UN-a.

Fondacija Umijeće življenja (The Art of Living Foundation) je, kako stoji na njihovom web portalu, neprofitna nevladina organizacija s posebnim savjetodavnim statusom pri Ekonomskom i Socijalnom Vijeću UN-a (ECOSOC) koju je 1982. godine utemeljio indijski guru (ili gurudev) Sri Sri Ravi Shankar (rođen 1956. godine) sa svrhom pomaganja pri oslobađanju od stresa, rješavanja društvenih problema i nasilja. Spomenuti guru nije ostao u Indiji rješavati probleme svoje zemlje, siromaštva, gladi, nepismenosti nego se, poput tolikih svojih kolega gurua, okrenuo bogatom Zapadu kako bi rješavao tuđe probleme. Postao je sudionik i govornik na brojnim skupovima, poput Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Međunarodne konferencije o religijama u Kyotou, UN-ovom milenijskom svjetskom summit-u. Sudjelovao je na svečanom obilježavanju 50. obljetnice Organizacije Ujedinjenih Naroda, i bio gost mnogih svjetskih državnika.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru pravih informacija – klikni like[/facebook]

Kloneći se obezvrjeđivanja tuđih kultura i religija, jer je opredjeljenje Crkve za dijalog jasno definirano na Drugom vatikanskom saboru, ne smijemo se dati zavesti izazovnošću novoga, nepoznatoga i egzotičnoga. Gurui koji Hrvatsku oblijeću nisu riješili ni probleme u vlastitoj zemlji. Upravo je socijalna struktura utemeljena na hinduizmu najveća prepreka napretku Indije. Spasenje darovano u Isusu Kristu nije rezervirano samo za kršćane. Ono je potrebno i Indiji. Dostignuća Zapadne kulture, recimo to otvoreno, i za to budimo zahvalni, rezultat su kršćanske kulture, naravno, sa svim ljudskim slabostima i nedosljednostima. No, sagledamo li svijet oko sebe, bili bi nezahvalni kada ne bi priznali da smo uzdignuti na visoko dostojanstvo koje imamo zahvaliti judeokršćanskoj tradiciji i poimanju ljudskog bića kao unikatne osobe stvorene na Božju sliku i priliku. Umijeće kršćanskog života („Art of Living“) nije svodivo na tehnike meditacije, kozmičke religioznosti, niti poniranja u beskonačne dubine nas samih u potrazi za samospasenjem kroz razne tehnike (joge, transcendentalne meditacije). Kršćanin je svjestan da mu je spasenje darovano u Isusu Kristu. Zato je kršćaninov stil života (Lifestyle) ponizno prihvaćanje toga dara.

Istinski razvoj ljudskih potencija, pravo samoostvarenje, nije u mentalnim tehnikama kontrole uma, nego u postizanju svetosti. Svetost je rascvala humanost, ljudskost razvijena do krajnjih granica, sebedarje bez pridržaja, čovječnost na vrhuncu, zreli plod ostvarenog spasenja. Kao kršćani s poštovanjem, pa i divljenjem, promatramo napore nekih gurua koji se podređuju psihotehnikama oslobađanja od stresa, potrage za mirom, ali znamo da kršćanstvo nije svodivo na terapiju, iako ima i terapijske elemente. Ne možemo narcisoidno čitav život sanirati vlastite rane, nego treba slijediti Isusov primjer služenja. Zato nam služi i ovo korizmeno vrijeme. Što se više Kristovo lice bude odražavalo s naših lica, i njegova radost iz naših srdaca, to će više duhovnih nomada našega vremena poželjeti da im pokažemo Isusa koji je u nama učinio divne stvari. Ne zaboravimo: i guruima je potreban Isus. O tome svjedoči Rabindranat Maharaj u svojoj knjizi Smrt jednog gurua, prevedenoj i na hrvatski jezik.

Fra Josip Blažević, ravnatelj Centra „Hrvatski Arepag“ za međureligijski dijalog Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca