BOLNA SVJEDOČANSTVA

Potresna iskustva žena iz Hrvatske: Kako nas je ranio prvi susret s pornografijom

“Nestalo je povjerenje koje sam imala u tatu. Prestala sam vjerovati da postoje ‘dobri dečki’ i počela sam na muškarce gledati kao na one koji iskorištivaju žene, lažu i varaju. Čak sam odlučila da sebi nikada neću dopustiti da se zaljubim kako me nitko ne bi mogao povrijediti. Trebalo mi je nekoliko godina da mu oprostim”

Foto: Shutterstock.com

Predavanje na temu pornografije, koje je ovih dana na Jarunu održao studentski kapelan don Damir Stojić, u javnosti je izazvalo buru reakcija. Pojedini mediji su otišli toliko daleko da su ovog svećenika, zajedno s umirovljenim vojnim ordinarijem Jurajem Jezerincem, stavili na naslovnicu dnevnih novina, i to popratili pogrdnim komentarom.

Don Damir je s mladim ljudima podijelio svjedočanstvo djevojke koja je uhvatila oca kako gleda pornografiju. Pogled na oca, koji je djevojci vjerojatno bio ideal i trebao predstavljati sliku Nebeskog oca na zemlji, u njoj je izazvao takav šok da je izgubila menstruaciju.

U nastavku donosimo svjedočanstva žena koje su, svaka na svoj način, bile ranjene iskustvom prvog susreta s pornografijom. Započinjemo svjedočanstvom žene koja je kao mlada djevojka u očevu računalu pronašla pornografski sadržaj nakon čega se, kako kaže, razočarala u muškarce i trebalo je proći mnogo godina da oprosti ocu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naše sugovornice u svojim intimnim ispovijestima svjedoče na koji se način taj bolan trenutak odrazio na njihov život i buduće odnose. Svjedočanstva objavljujemo pod zaštićenim identitetom.

Andrea, 21

“Bila sam svjesna toga da mnogi dečki/muškarci gledaju pornografiju, što mi je uvijek bilo odbojno, no vjerovala sam da postoje dobri muškarci i očevi. Naime, ja sam svog oca, koji mi je uvijek bio uzor, doživljavala kao dobrog čovjeka, muža i oca. Jednog dana, dok sam još išla u srednju školu, na tatinom kompjuteru sam slučajno naišla na pornić. U tom trenutku se srušio moj čitav svijet. Bila sam duboko razočarana zbog tog otkrića. Bilo me je sram pred njim i duboko sam u sebi bila bijesna na njega.

Nestalo je povjerenje koje sam imala u tatu. Prestala sam vjerovati da postoje ‘dobri dečki’ i počela sam gledati na muškarce kao na one koji iskorištivaju žene, lažu i varaju. Čak sam odlučila da sebi nikada neću dopustiti da se zaljubim kako me nitko ne bi mogao povrijediti. Trebalo mi je nekoliko godina da tati oprostim. Iz te tame me je izvukao  Bog Otac, koji mi je pomogao da oprostim svom ocu njegovu slabost, obnovio naš odnos te povratio povjerenje u muškarce.”

Jelena, 31

“Kao šestogodišnja djevojčica pronašla sam pornografske časopise u olupinama starog automobila nedaleko od naše kuće. Još i danas se sjećam te prve slike i osjećaja šoka, paralize cijelog mog bića. Kao da sam još uvijek ostala tamo, okamenjena, uz živo sjećanje na zvukove i mirise oko sebe. I ta slika… Da je bar ostalo na tome, na sjećanju koje potisneš, skreneš misli i ideš dalje. Da taj prizor bar nije pratio i obilježio svaki daljnji trenutak mog života. Imala sam još svakakvih scena u djetinjstvu koje su me mogle još gore osakatiti. No, ipak ništa nije ostavilo trag kao te slike koje sam vidjela i proživljavala. Od tog trenutka ništa više nije bilo isto, nije bilo nevino. Kao da sam tada izgubila nevinost i postala mala razvratnica, prljava i nepodnošljiva sebi samoj.

Nisam više mogla pogledati muškarca i ženu, a da ih ne povežem s tim slikama. Nisam se mogla igrati s lutkama, a da ne mislim na te scene. Čak su i nedužne dječje igre budile u meni svakakve osjećaje i rasplamsavale moju maštu. Nisam mogla podnositi zagrljaje ili poljupce roditelja niti ikog drugog. Slike, koje su me ispočetka proganjale, vremenom su polako budile nove osjećaje koji su istovremeno stvarali ugodu i gadljivost prema sebi samoj sebi i prema vlastitom tijelu. Slike su bile stalno prisutne, postale su dio mene.

U tinejdžerskim godinama sam ih prenosila na papir pa poslije uništavala. One su odredile moju sliku bračnih odnosa, sliku odnosa muškarca i žene, mladića i djevojke… Utjecale su na moje ponašanje, izgled i razmišljanja Ukratko, one su bile vatra koja je potpalila grijeh u meni i tijekom odrastanja ga rasplamsavale. Te rane sam se oslobodila kada sam s mužem počela slušati predavanja don Damira Stojića na temu Teologije tijela. Bog mi je preko njega otvorio oči kako bih mogla spoznati svoju ranjenost i ispovjediti svoje grijehe. Gospodin je moj pogled, moje misli i dodire učinio novima. Polako me je ozdravljao i otkrivao mi ljepotu bračnih odnosa. Neka Mu je hvala i slava! Neka Gospodin blagoslovi don Damira kako bi i dalje  za nas ranjene bio kanal Njegove ljubavi…”

Anita, 23

“Rođena sam kao izvanbračno dijete.  U prvom razredu osnovne mama je počela kući dovoditi ‘prijatelja’, što se meni tada, kao djetetu, činilo normalnim. Međutim, njih dvoje su se uskoro počeli ljubakati i preda mnom neprikladno ponašati, što je u meni izazivalo strašnu neugodu. Mama nikada nije uvažila moje molbe da se ponaša prikladnije jer me je očito doživljavala kao dijete koje joj nije imalo pravo govoriti kako da se ponaša.

U trećem razredu osnovne škole sam iza jastuka na trosjedu u dnevnom boravku pronašla pornografski časopis. Osjećala sam strah i sram, bacila sam ga i pravila se kao da ništa nisam vidjela. Mama me je pitala jesam li pronašla “nešto mamino”, a ja sam joj odgovorila kako ništa ne znam.

Mamin ‘prijatelj’ je s vremenom počeo spavati u našoj kući. Ne želim niti pisati o uzdasima, vrištanjima i svemu ostalome, jer mi je to sve skupa toliko zgadilo spolnost i seksualne odnose. Bojim se da te scene nikada neću zaboraviti. Brojne noći sam zaspala uz preglasnu glazbu i proplakala pitajući Gospodina zbog čega to moram slušati.

Od tada je prošlo mnogo vremena, ali ja se još uvijek svega sjetim gotovo u svakom kontaktu s majkom. S njom još uvijek imam distanciran odnos, jer ne možemo biti u nekom prisnom odnosu zbog rana koje mi je uzrokovalo njezino ponašanje. Ipak sam joj, hvala Bogu, sve oprostila! Samo Gospodin može dati snagu za oprost. Međutim, kao posljedica je ostalo nepovjerenje u majku. Jednostavno joj se nikada ne povjeravam. Mama ne ide u crkvu, ismijava mene i moje prijatelje jer želimo živjeti predbračnu čistoću.

Prošle godine sam ponovno pronašla iste časopise. Srce mi se steglo, ali ponovno joj nisam ništa rekla. Znam da bih trebala razgovarati s mamom, ali smo već jako distancirane, pa se bojim da bi nas taj razgovor mogao još dodatno razdvojiti.”

Ovaj tekst je nastao u suradnji s portalom Žena vrsna

priredila: Rašeljka Zemunović | Bitno.net

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 28. veljače 2019.

Možda vam se svidi