Proveli smo jedan dan s ‘nadzemljašima’, ekipom zbog koje mladi već 15 godina ostaju u Crkvi

Velika dvorana Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu. Treća srijeda u mjesecu.

Četrdesetak mladih vrši posljednje probe i provjere prije još jednog susreta Hrvatskog nadzemlja. Tema: pobačaj. Gost: Ante Čaljkušić. Sezona: jubilarna, 15. Atmosfera: radosno bučna/užurbana.

– „Hej, možeš li glumiti trudnu Evu ako ova ne dođe?“
– „A mogu…“
– „Zašto se ne čuje?“
– „Upali ‘bubicu’“
– „Upaljena je. Radi li?“
– „Radi“
– „Adame!“
– „…a sad sam zaboravio tekst“
– „Jel’ stigao predavač? Jel’ ga itko zvao?“

Pripreme završavaju taman pred početak susreta. Oko 250 mladih zauzelo je svoja mjesta (kažu: anomalija, obično ih bude više od 500), čekajući još jednu večer u kojoj popularni „nadzemljaši“ ozbiljn(ij)e teme provlače kroz karakteristični splitski humor. Njihovo oruđe su skečevi, kratki filmovi i zanimljivi gosti – recept koji okuplja mlade u najvećem dalmatinskom gradu već 15 godina.

Počeli su 2009. zahvaljujući potrebi koju su prepoznala trojica entuzijasta: Marin Periš, Silvio Puljić i Ivan Vrlić.

„Družili smo se, razmišljali i skužili da u Splitu nema puno ponuda unutar Crkve za mlade iznad 16 godina, koji su već krizmani“, reći će Marin Periš u dokumentarcu napravljenom još za 10. obljetnicu Hrvatskog nadzemlja.

„Htjeli smo napraviti kreativan program, (…) spoj ozbiljnog i humorističnog, snimati videa, raditi skečeve. Nekakva kreativna evangelizacija.“

Od tada su se na voditeljskoj poziciji izmijenile četiri osobe te gotovo 300 članova koji su svoje vrijeme uložili u „kreativnu evangelizaciju“.

Evangelizirati i oduševljavati publiku desetljeće i pol te pritom njegovati svoj stil, ali i zadržati svježinu, definitivno nije lagan zadatak.

Učiniti to uz nekoliko promjena voditelja, koordinatora i cijelih generacija, još je teže.

Ne ostaviti iza sebe „spaljenu zemlju“ loših odnosa, povrijeđenih ega, taština i ponosa – tu već prste ima Duh Sveti.

Povodom 15. obljetnice (koju će službeno proslaviti u ožujku iduće godine), odlučili smo saznati kako su to uspjeli. U tome su nas vodili sadašnji voditelj Hrvatskog nadzemlja Mladen Škare (koji će se predstaviti kao „uskoro 25-godišnjak, s(p)retno oženjen misec i 28 dana“) te 26-godišnja koordinatorica dramske sekcije Marija Milinović.

Kako biti ‘nadzemljaš’

„Mislim da je važno naglasiti da Hrvatsko nadzemlje nije samo projekt, već netradicionalna molitvena zajednica u kojoj članovi svojim djelima predaju molitvu Bogu“, reći će Mladen te u polušali to opisati obrnutom benediktinskom maksimom „radi i moli“ (Labora et ora).

A posla ima puno…

„Moja supruga zna reći da je tek ulaskom u Nadzemlje shvatila koliko je mjesec dana malo vremena, jer ono što ljudi vide svake treće srijede u mjesecu zapravo je samo dva posto našeg rada. Susreti, probe, snimanja, gostovanja, pomaganje, druženja, brakovi… sve je to dio zajednice s kojom svakodnevno liježem i s kojom ustajem.“

Mladen Škare. Foto: Hrvatsko nadzemlje

Hrvatsko nadzemlje trenutno broji 47 članova (kažu nam sugovornici, najviše do sada) od 17 do 33 godine.

„Znam da mnogi to govore i da zvuči kao klišej, ali od nadzemljaša ćete uvijek čuti istu rečenicu – Mi smo kao velika obitelj“, otkriva Marija, koja je u Split došla s Pelješca, postavši članicom u vrijeme koronakrize.

„Kad sam ulazila u zajednicu bila sam skeptična, pitajući se je li to još jedna od onih stvari koja se samo govori. No na svojoj sam koži osjetila njenu istinitost. I to ne vrijedi samo za ljude koji su sada ovdje, nego za sve koji su bili ili će biti dio Nadzemlja. Bila sam tek dijete kad su prve generacije evangelizirale na ovoj pozornici, ali u njima i u nama gori ista ljubav za davanjem te približavanjem drugih Bogu i vjeri.“

„Jednom nadzemljaš, uvijek nadzemljaš“, nadovezat će se Mladen te ispričati anegdotu koja to potvrđuje.

Za 10. obljetnicu pozvali smo prvog voditelja i osnivača Marina Periša da izvede s nama skeč ‘Put u Tabor 2’ (radi se o rekreaciji jednog od njihovih najpopularnijih skečeva, op. a.). Premda isprva nije mogao sudjelovati zbog obveza, na dan snimanja susreta nazvao me u 8 ujutro i rekao da slijeće iz Zagreba u 13 sati. Odmah sam nazvao ekipu i rekao im da sve vraćamo na staro. I uspjeli smo. No oduševilo me što sam tog dana zapravo tek upoznao Marina, a on se prema meni ponašao kao da smo se družili već 10 godina.“

Kako preživjeti promjene

Kao rođeni Splićanin, Mladen je Hrvatsko nadzemlje upoznao još krajem osnovne škole, no tek je 2019. došao na motivacijski razgovor i postao članom. Nakon ulaska jedno vrijeme obnašao je ulogu koordinatora dramske sekcije da bi ga pred kraj svog mandata nazvala tadašnja voditeljica Danijela Musulin te mu, u suglasnosti s duhovnikom vlč. Tomislavom Bašićem, priopćila da bi trebao biti idući voditelj Hrvatskog nadzemlja.

„Kod nas nema demokracije, već je sličnije izboru biskupa (smijeh). Voditelj zajednice predlaže ime nasljednika duhovniku i povjereniku za pastoral mladih i onda se donosi odluka“, govori nam te nastavlja: „Vjerojatno među članovima ima netko tko bi bolje radio ovaj posao, ali Bog je mene stavio na put. Nitko se od ekipe nije bunio jer imaju poštovanja i povjerenja prema odlukama onih iznad sebe.“

Kroz razgovor saznajemo da je tako bilo od najranijih dana Nadzemlja, što potkrepljuje i činjenica da su bivši voditelji svoja mjesta napuštali u miru. Dobro odrađena smjena voditelja i generacija (ili njihov nedostatak) pokazali su se teškim izazovom za mnoge katoličke zajednice u Hrvatskoj, pogotovo kada ih prati ljudska ambicija, veliki ego ili navezanost na poziciju. Hrvatsko nadzemlje za sada uspješno brodi tim tjesnacem.

Kao glavne razloge tome Mladen će navesti „poniznost, prihvaćanje sebe, ljudi i odluka nadređenih“ te Boga „koji sve to vodi i nadahnjuje“.

Marija ga nadopunjuje: „Svatko tko je obnašao neku funkciju u Nadzemlju ugradio je dio sebe i naravno da je teško otići. No koliko sam pričala s bivšim članovima, mnogi od njih prepoznali su trenutak kad je trebalo krenuti dalje. Imali su dovoljno ljubavi da, u situaciji kad svježina i gorljivost možda više nisu bili jednaki, prepuste svoje mjesto drugima, u kojima je plamen i dalje gorio. Tu pobjeđuje ta poniznost koju je Mladen spomenuo, a koja se očituje u tome da smo svi svjesni da ne radimo za sebe i vlastitu promociju, već za zajednicu i onog najvećeg, Boga. Lakše je ostaviti nešto kad znaš da si dao sve od sebe i da to možeš predati u sigurne ruke.“

Marija Milinović. Foto: Hrvatsko nadzemlje

„Ljudi ponekad uđu u Hrvatsko nadzemlje s ciljem da prime nešto. I hoćeš, primit ćeš, ali ovdje si prvo pozvan na davanje“, ponovno preuzima Mladen. „Ako kod nekih članova primijetim ponašanje koje ne pripada zajednici, sjetim se savjeta koji mi je dala bivša voditeljica Danijela: ‘Nekim ljudima moraš srezati krila, ali to čini u ljubavi.’ Drugo pravilo kojim se vodim je: ‘Družba je družba, služba je služba.’ Dok traje sastanak ili susret, postoje pravila i ako si član, moraš ih poštivati.“

Premda među članovima više nema nikoga iz prve generacije, naši sugovornici istaknut će da Hrvatsko nadzemlje i dalje ima isti cilj: „Postoji nit koja se vuče od samih početaka: približiti ljudima Isusa, pokazati da vjera nije nešto što osuđuje te im prenijeti ljubav. Tu nit smo primili od onih prije nas i samo se nastavlja.“

Kako zadržati svježinu

„Svaka nova generacija donosi nešto svoje“, primijetit će Marija. „Baš smo prošle godine, ulaskom novih članova, osjetili kao zajednica novu svježinu i živost. Njihova energija, polet i gorljivost ponovno su zapalili i nas.“

I dok se članovi mijenjaju, jedna stvar ostala je ista svih 15 godina: treća srijeda u mjesecu kao termin susreta. Doduše, kažu nam da su se dogodile dvije situacije kada su bili primorani na promjenu. Jednom je uzrok bilo poklapanje s Čistom srijedom, tj. Pepelnicom, dok se drugi put dogodio, pogodili ste, Hajduk.

„Igralo se finale Kupa Hrvatske, a upravo je Hajduk bio naša tema. Znali smo da nećemo imati ciljanu publiku, zbog čega je izabran drugi dan (smijeh).“

Foto: Hrvatsko nadzemlje

Pitamo ih kako uspijevaju redovito pronaći teme (uz one standardne poput npr. spolnosti i egzorcizma) koje zanimaju mlade?

„Kako kaže Benedikt XVI.: ‘Bog je uvijek nov’, o njemu se uvijek može iznova i iznova govoriti. Uz to, da citiram fra Antu Vučkovića, najvažnije je slušati. Što mlade zanima, koje su njihove brige i potrebe“, reći će Mladen.

„Trenutno vidimo da postoji velika potreba za razgovorom o društvenim mrežama, samoubojstvu i modernim bolestima poput depresije i anksioznosti. One su doslovno od životne važnosti i leže mi na srcu jer svakog dana doznajem za nove ljude koji su na antidepresivima i sličnim lijekovima. Nikad ne znaš koja će stvar, možda sitna, na našem susretu pomoći nekome da se odupre crnim mislima i shvati kako se isplati ići dalje.“

Kako pobijediti prepreke

Svaka zajednica s vremenom se mora suočiti s vanjskim i unutarnjim preprekama. Marija će tako istaknuti kako se Hrvatsko nadzemlje u 15 godina susrelo s dvije snažne krize: koronom i nedostatkom opreme.

„Drugi problem dogodio se prošlog proljeća, a uslijedio je kad su posljednji članovi jedne obitelji, koja se profesionalno bavila snimanjem i fotografijom te je Nadzemlju ustupala svoju opremu, napustili zajednicu. Suočili smo se s činjenicom da sami moramo kupiti izrazito skupu tehniku ako želimo nastaviti s projektom i susretima na način na koji su ljudi navikli. Mladen je isprva rekao da ćemo, ako treba, ići bez filmova, s čime se nisam mogla složiti te smo odlučili svim silama pokušati prikupiti novac za opremu.“

„I uspjeli smo, u dva mjeseca“, nadovezat će se Mladen te istaknuti veliku ulogu koju su u toj priči imali povjerenik za Pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije don Ivan Terze, razni donatori i „naš prijatelj“ koji vodi Instagram stranicu “Sličice pričaju”.

S lijeva na desno: Vlč. Tomislav Bašić, Mladen Škare, Marija Milinović. Foto: Hrvatsko nadzemlje

No najveća kriza, istaknut će Mladen Škare, bila je zatvaranje za vrijeme pandemije.

„Morali smo prestati sa svojim tradicionalnim susretima. Gledali smo kako dalje, svaku se večer čuli na Zoomu, igrali igre, razgovarali, molili krunicu… bilo je teško. Onda je tadašnja voditeljica Danijela odlučila da ćemo snimati svoje susrete i objavljivati ih na internetu. Izašli smo u prirodu i snimali.“

Marija dodaje: „Više puta znali smo pomisliti da je kraj, da će se Hrvatsko nadzemlje ugasiti. No kad god bismo došli pred zid, otvorilo bi se nešto novo. Imali smo povjerenje u voditelje, kao sada u Mladena, što je nužno. Kad bi voditelji stali, potegnuo bi netko drugi, a u najtežim slučajevima Bog bi se jasno očitovao.“

Kako surađivati s Crkvom

Od svojih početaka Hrvatsko nadzemlje nalazi se pod Uredom za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije.

Iz toga proizlazi jedinstvena situacija da o djelovanju i duhovnosti brinu dvojica svećenika: povjerenik za pastoral mladih i duhovnik. Te funkcije kroz godine su vršili razni svećenici, a sada ih obnašaju don Ivan Terze i vlč. Tomislav Bašić.

Povjerenikova uloga je praćenje svih projekata i aktivnosti Nadzemlja, dok se duhovnik više skrbi za, kako mu i ime kaže, duhovnu dimenziju svih članova, kroz ispovijedi, svete mise i duhovne obnove.

No pomoć je dvosmjerna, ističe don Ivan Terze.

„Od mladih se može puno naučiti. Mi stariji i, kako kažu, zreliji imamo neke uhodane i utabane ‘šprance’, dok oni uvijek traže nove načine, donoseći svježinu, novost i bogatstvo pristupa u Crkvu.“

Dodat će kako mladi nisu „budućnost Crkve“, već njena sadašnjost. „Oni su evangelizatori te i meni pomažu otkrivati nove vidike. Zauzvrat, moje skromno iskustvo može im pomoći da budu mudriji i oprezniji te da ne izgore u mladenačkom žaru koji često želi preskočiti stepenice razvoja. Ukratko, da u pravom trenutku učine korak u pravom smjeru.“

Don Ivan Terze. Foto: Hrvatsko nadzemlje

Vlč. Tomislav Bašić istaknut će kako je očito da „Bog bdije nad Nadzemljem“ jer je u 15 godina kroz njega „prošlo nebrojeno generacija, a svaka je donijela nešto novo i nije došlo do pada kvalitete“.

„Naslonjeni su na živoga Boga i to im daje jakost da sve izguraju. Uvijek traže duhovnu potporu, klanjanja, mise, razgovore i često se konzultiraju sa mnom oko susreta.“

Oba svećenika smatraju da je Hrvatsko nadzemlje iznimno važno za evangelizaciju mladih u Splitu, ali i šire.

„Oni su osvježenje jer redovito okupljaju stotine mladih koji žele čuti njima važne teme o kojima se, inače, ne razgovara tako otvoreno“, poručit će vlč. Bašić. Slično tvrdi i don Terze.

„Nadzemlje je ostavilo dubok trag izborom temama i načinom njihove obrade što je brojnim mladima pomoglo da duhovno rastu. Također je spojilo mnoge parove koji su sada u braku, a utjecalo je i na brojne druge zajednice. Njihov rad odavno nadilazi granice Nadbiskupije.“