Alan Hržica uoči nastupa u Osijeku i Splitu: Želimo da naši koncerti budu kao duhovne obnove, da ljudima ožive srca

Alan Hržica/Foto: Privatna arhiva

Splitske Gripe i Gradski vrt u Osijeku, dvorane koje ni velik broj hrvatskih mainstream izvođača ne može napuniti, iduće su stanice koncertne turneje Alana Hržice, jednog od najpoznatijih interpretatora duhovne glazbe u Hrvatskoj. Premlad je, a ima i previše žara u sebi, da bi to već sada mogli nazvati „krunom karijere“, ali svakako se radi o, svjetovnim očima gledano, dosad najvećim i najzahtjevnijim koncertima koje je radio.

Koncerti su nam poslužili kao povod za ovaj intervju, no s Alanom smo napravili i rekapitulaciju posljednjih nekoliko godina njegovog rada, a razgovarali smo i o Molitvenoj zajednici Srce Isusovo, duhovnoj situaciji na hrvatskim otocima i evangelizaciji za vrijeme pandemije.

– Alane, kako je došlo do toga da jedan izvođač duhovne glazbe samostalno organizira koncerte u dvoranama kao što su Gripe i Gradski vrt? Koji je povod?

Već neko vrijeme imamo želju dignuti kvalitetu koncerata, u smislu svirke, programa i produkcije, kako bi ono što dajemo Gospodinu i ljudima bilo najbolje što može biti, tj. što možemo dati. Iz te perspektive Gradski vrt je dvorana koja nudi dobru infrastrukturu i vjerujemo da će se u njoj posjetioci osjećati dobro, a konačni produkt trebao bi biti koncert koji će svima ostati dugo u sjećanju. Na Osječkom nastupu proslavit ćemo i 10. rođendan molitvene zajednice Svete obitelji i molitvene zajednice Srce Isusovo kojima je voditelj Ivan Đanko, a duhovnik p. Sebastijan Šujević.

Što se tiče Gripa, one su institucija. Doduše, tamo smo svirali već dva puta, 2017. i 2018. godine, i te smo nastupe organizirali u suradnji s Franjevačkim institutom za kulturu mira. Ovog puta izazovu organizacije smo pristupili sami i želja nam je u tom prostoru, koji prima pet tisuća ljudi, ponoviti veličanstvene trenutke slavljenja i zajedništva s prethodnih koncerata.

Želimo da to bude najbliže duhovnoj obnovi što jedan nesakramentalan događaj može biti – da u molitvenoj i slavljeničkoj atmosferi ljudi dožive obnovu srca.

– Ove godine s bendom si održao nekoliko koncerata na hrvatskoj obali. Kako je bilo evangelizirati tijekom ljetnih mjeseci u mjestima koja vrve turistima i gdje duhovno, osim u vidu razgledavanja kulturnih znamenitosti, najčešće nije visoko na listi prioriteta?

Oduvijek mi je bila želja evangelizirati na otocima jer tamošnji ljudi nose pečat bogate duhovne povijesti u svom srcu, ali se, smatram, s vremenom među mlađim generacijama izgubio taj žar. Zato mi je drago da su iskustva bila doista predivna.

Koncert u Vela Luci, koji je organizirala tamošnja zajednica Božanskog milosrđa, okupio je velik broj ljudi. Među njima je bilo slučajnih prolaznika kojima je to bio prvi dodir sa slavljenjem.

Slično se odvijalo i na Hvaru, s tim da smo tamo nastupili u suradnji s još nekoliko izvođača kao što su sestre Husar, Nina Badrić, fra Luka Čorić, Maja Blagdan, Ivo Gamulin Gianni, dječji zbor “Slavuji” i naš dragi fra Ante Vučković koji je vodio snažnu meditaciju (Fra Ante gostovat će i u Splitu, op. nov.). Čini mi se da je to bio jedan od najvećih koncerata po broju posjetitelja ovog ljeta u Jelsi.

Veliko iznenađenje bio je Biograd na Moru gdje se skupilo oko pet, šest tisuća posjetitelja koji su stvorili nevjerojatnu molitvenu atmosferu.

Detalj s nastupa na koncertu ‘Progledaj srcem’/Foto: Privatna arhiva

– Spomenuo si otoke, zašto te baš oni privlače u „duhovnom“ smislu?

Privlači me njihova generacijski snažna vjera, otkana u rukama svetih baka i djedova, a kasnije nagrižena komunizmom te djelomično turizmom. Osjećam da u tim radišnim i predivnim ljudima postoji veliki potencijal, žeravica kojoj treba samo mali poticaj da bi se rasplamsala.

Želim donijeti iskustvo krštenja u Duhu Svetomu, svijest da je Bog živ te da i danas obraća, ozdravlja i podiže ljude, možda za neke nove zajednice i neke nove bendove.

Na kraju, moja majka je Korčulanka što je vjerojatno još jedan faktor zašto su mi otoci posebno na srcu. Pritom ne bih htio biti nepravedan prema njima, jer činjenica je da se posljednjih godina i tamo zamjećuje duhovno buđenje, ljudi se povezuju, mole zajedno, čak s otoka odlaze u gradove na obali na duhovne obnove…

– Iza tebe su stotine koncerata, što u svjetovnoj što u duhovnoj pop glazbi. Koja je razlika u feelingu koji osjećaš kad sada staneš na pozornicu u odnosu na ranije nastupe, pogotovo prije obraćenja?

Prvo što bih naglasio jest da je obraćenjem jednostavno sve sjelo na svoje mjesto. Volim glazbu koju izvodim i svoj posao radim bez ikakvog srama i zadrške, zapravo izgaram. Bilo je i ranije lijepih pjesama i trenutaka, ali kad slavim Boga osjećam se najautentičnije.

Razlika je i u pripremi jer svemu prethodi molitva. Prije koncerta uvijek se odvojim od ljudi kako bih bio nasamo s Gospodinom, osjetio njegovu blizinu, prisutnost i pomazanje koje želim onda donijeti ljudima. Na pozornici se trudim dizati svoje srce u nebesa i publici pomoći da osjeti miris Božjeg slavlja, da ožive suhe kosti… Teško je to opisati, ali jednostavno prepoznam kad nastupi trenutak pomazanja, tada sam tek kanal kroz koji Bog djeluje..

– Kako bi ocijenio trenutnu situaciju na duhovnoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj? Prije nekoliko godina dogodio se stvaralački bum, pojavljivali su se novi izvođači, pjesme su se emitirale i u sekularnim medijima, a sada kao da toga ima manje. Je li duhovna scena u stagnaciji?

Za mene je uvijek kvaliteta ispred kvantitete. Možda novi izvođači nisu brojni, ali oni koji su se pojavili na sceni, poput Vanesse Mioč, sestara Halužan i Amorosa objavljuju pjesme sa stotinama tisuća pogleda i sviraju po cijeloj Hrvatskoj, ukratko rade odličan posao.

S druge strane, „stariji“ izvođači, ovdje bih posebno naglasio Božju pobjedu, rastu u nizu detalja, od pristupa, preko svirke do videoprodukcije. Uglavnom, rekao bih da je scena i dalje vibrantna. Kada bi svake dvije, tri godine na scenu stupila dva nova, kvalitetna izvođača po meni bi to bilo sasvim dovoljno.

– Bavljenje slavljeničkom glazbom, ujedno je i evangelizacija. Kako je bilo evangelizirati tijekom pandemije koja je poprilično otežala društveni, a jedno vrijeme čak i sakramentalni život?

Vjerujem da su mnogi ljudi trpjeli na različite načine tijekom pandemije, no za mene i za zajednicu Srce Isusovo bilo je to milosno vrijeme. Također, unatoč nedostatku nastupa, evangelizacija nije stala.

Pokrenuli smo projekt on-line krunice zato jer nam je bila potrebna zajednička molitva, a uskoro su nam se priključili ljudi iz cijelog svijeta. Svaku večer pet tisuća obitelji molilo je s nama, a kad su pandemijske mjere ublažene te su se ljudi više-manje vratili svojim standardnim aktivnostima, i dalje smo dnevno imali između dvije i tri tisuće obitelji na molitvi. U dvije godine raširili smo naše djelovanje i ostvarili doseg kao u prethodnih šest. Javljali su nam se iz Australije, Južne Afrike, Kanade…

Posebno mi je na srcu bila nakana za parove koji ne mogu imati djecu te smo dobivali poruke onih koji su moleći s nama začeli, neki čak i nakon 11 godina braka. Supruga i ja znali smo plakati za doručkom čitajući svjedočanstva, za nas su to bila čudesa. I dan danas ljudi nam se zahvaljuju na tome. Nakon povratka na Kamenita vrata razmišljali smo da ugasimo projekt, ali nastavili smo jer i dalje daje plod. Mislim da smo tijekom pandemije uspjeli napraviti puno Božjeg posla.

Foto: Privatna arhiva

– Spomenuo si Molitvenu zajednicu Srce Isusovo čiji si dugogodišnji voditelj, u kojoj se fazi trenutno zajednica nalazi?

Ponosan sam što mogu reći da smo prerasli većinu dječjih bolesti. Kad smo se tek pojavili bili smo pravi hit, događao se bum obraćenja, bili smo na svim portalima, mislili da ćemo sami obratiti cijeli svijet… Nismo birali bitke već smo u sve ulazili srcem. I ne bih to nazvao greškama, veći više jednim dječačkim pristupom, punim elana, ali ponekad i brzopletom te sklonom senzacionalizmu. Bili su to bebini koraci, vrijeme zaljubljenosti zbog kojeg smo ponekada glavama udarali u zid, ali ne bih ga mijenjao ni za što. Sada djelujemo mirnije i promišljenije, smanjili smo aktivizam, a više se oslanjamo na osluškivanje Božje volje. Cilj nam je razviti lidere, osobe koje će moći samostalno preuzeti određene projekte u zajednici te djelovati autonomno, uz mene ili nekog drugog budućeg voditelja više kao savjetnika nego nalogodavca.

No što je 10 godina u životu jedne zajednice, tek izlazak iz pelena. Vjerujem da za nas vrijeme zrelosti i velikih stvari tek dolazi.

– U ovakvim intervjuima često se znamo koncentrirati na pozitivne stvari, no evangelizacija nije lagan posao. Možeš li s nama podijeliti neke borbe i teškoće kroz koje si prolazio u svom pozivu?

Kad si laik evangelizator uvijek, barem u mom slučaju, postoji pitanje „koliko daleko je predaleko“. I u odnosu prema Crkvi, ali i u odnosu prema obitelji.

Često puta sam nailazio na zatvorena vrata, susretao se s nepovjerenjem nekih ljudi… To boli jer vidiš da imaš nešto što možeš dati, da možeš podići ljude, okupiti mlade. Bilo je i izdaja, čak i unutar zajednice. S druge strane morao sam pronaći granicu između vršenja svog poziva i provođenja vremena s obitelji.

Tu su mi uvijek na pomoć bili savjeti određenih ljudi poput duhovnika i onih najbližih u zajednici. Također, Bog mi je dao dar glazbe koja je predivna i koja nadilazi te moje borbe. Ona uvijek probija dalje od mojih sumnji, obzira i očekivanja. Pjesma nadahnuta Božjom ljubavi može činiti čudesa.

Puno mi znači kad mi se jave npr. svećenici s porukama kako ih posebno dotiče neka moja pjesma, da su se baš pronašli u njoj… To mi je motivacija za dalje te me uvijek iznova podsjeti da se u Crkvi svi nadopunjavamo.

I dalje postoje borbe, osobito na polju međuljudskih odnosa, ali naučio sam opraštati te, ako je potrebno, voditi se onom maksimom iz evanđelja i otresti prašinu s nogu…

Alan Hržica na ‘Progledaj srcem’/Foto: Privatna arhiva

– Za kraj, što bi htio poručiti ljudima koji će doći na tvoje koncerte u Osijeku i Splitu?

Volio bih da se dogodi ono što doživljavamo na posljednjim nastupima, a to je da ljudi u publici budu molitelji i zagovaratelji kako bi se Duh Sveti spustio i dotaknuo sve okupljene. Jer nikada ne znate tko može stajati pored vas. Više sam puta, sjedeći na tribini tijekom koncerata drugih izvođača duhovne glazbe u publici znao vidjeti nekog poznatog mi odvjetnika, liječnika, političara pa čak i kriminalca za kojeg sam se pitao što radi ovdje. Neke od njih nikada ne bih mogao spojiti s Crkvom ili vjerom, a opet su došli, možda na nagovor supruge ili djeteta. Zato mi je želja da se dogodi takav izljev Duha koji će dotaknuti i one „slučajne prolaznike“, da svi dožive doticaj Božje ljubavi i promijene svoj život.

*Ulaznice za koncerte Alana Hržice možete kupiti putem sustava Eventim, na linkovima OVDJE (Osijek) i OVDJE (Split).