1. Koji je smisao došašća? Evo što nam kažu Opća načela o liturgijskoj godini i o kalendaru:

Vrijeme došašća je dvojakog značaja: vrijeme priprave na svečanosti Božića, u kojima se slavi prvi dolazak Sina Božjega k ljudima, a ujedno i vrijeme u koje se preko ovoga spominjanja misli upravljaju na iščekivanje drugog Kristova dolaska na svršetku vremena.

Došašće tako dijelimo na dva razdoblja:

Od prve nedjelje došašća do 16. prosinca naglasak je na eshatološkom vidu, iščekivanju drugog Kristova dolaska.

Od 17. do 24. prosinca naglasak je na pripravi za svetkovinu Božića.

S oba ova gledišta vrijeme došašća predstavlja razdoblje odanog i radosnog iščekivanja!

2. Prvo svjedočanstvo o došašću kao posebnom vremenu donosi nam biskup Perpetuus iz Toursa (+430.) koji je od 11. studenog do Božića zahtijevao trokratni tjedni post.

3. Gelazijev sakramentar koji se tradicionalno pripisuje sv. papi Gelaziju (+496.), spominje pet nedjelja došašća, a papa Grgur VII. (+ 1095.) smanjio je broj nedjelja s pet na četiri.

Foto: Shutterstock

4. Već u 9. stoljeću prva nedjelja došašća proglašena je početkom crkvene godine.

5. Iako je ljubičastom bojom povezan s pokorničkim korizmenim vremenom, došašće ipak nije pokorničko razdoblje crkvene godine!

To nam kaže i Zakonik kanonskog prava:

Kan. 1250 – Pokornički su dani i vremena u općoj Crkvi svaki petak u godini i korizmeno vrijeme.

6. Treća nedjelja došašća od davnine se naziva i „Dominica gaudete”, “nedjelja Radujte se“, prema riječima Ulazne pjesme iz Pavlove Poslanice Filipljanima: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu! (Fil 4, 4-5). Na ovu nedjelju u liturgiji se može koristiti i ružičasta boja.

7. Kako treba biti uređena crkva u vremenu došašća? Odgovor pronalazimo u Općoj uredbi Rimskog misala:

305. U vrijeme došašća oltar neka bude urešen cvijećem, ali u mjeri koja odgovara duhu toga vremena, kako se ipak ne bi pretkazala potpuna radost Gospodinova rođenja.

 Isto vrijedi i za liturgijska glazbala!

313. U vrijeme došašća neka se orgulje i druga glazbala koriste u mjeri koja odgovara duhu toga vremena, kako se ipak ne bi pretkazala potpuna radost Gospodinova rođenja.

Dakle, sve umjereno!

Foto: Shutterstock.com

8. Običaj izrade adventskog vijenca proširio se tijekom 19. stoljeća u njemačkim evangeličkim obiteljima. Običaj su vrlo brzo preuzeli bavarski katolici, a potom i ostatak zapadnog kršćanskog svijeta.

9. Zornice ili rorate su pučke omiljele rane mise, a svoj početak imaju još u srednjem vijeku. One simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i na Isusov konačni dolazak na kraju vremena. Na zornicama se pjevaju i prekrasne hrvatske adventske pjesme koje imaju marijansko obilježje. Neke od poznatijih su: “Padaj s neba”, “Zlatnih krila”, “O Marijo, ti sjajna zornice”, “Poslan bi anđel Gabrijel”, “Visom leteć “, „Klikujte sada zanosno“… Pjesme izražavaju radost zbog skore proslave Kristova rođenja i potiču na pripravu za ovu veliku svetkovinu. U njima na osobit način dolazi do izražaja štovanje i pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Zornicom se naziva i božićna misa u ranu zoru. Latinski naziv “rorate” dolazi od riječi ulazne misne pjesme: „Rorate coeli desuper…”  – “Rosite nebesa odozgor i oblaci neka dažde pravednika”. To je ujedno i ulazna pjesma četvrte nedjelje došašća!

10. U vrijeme došašća često se čuje usklik: »Maranatha! Ova aramejska riječ zapravo je bio uobičajeni pozdrav i zaziv prvih kršćana, a nalazimo ga na kraju Pavlove Poslanice Korinćanima. Zanimljivo, njegovo je značenje dvostruko. Tako “maranâ-thâ” prevodimo riječima “Dođi, Gospodine”, dok “maran-‘athâ” znači “Gospodin je došao”.

Bitno.net