„Tko bi izabrao spavati na kartonima na kolodvoru ili na sličnom mjestu? Biti prljav i smrdljiv, gladan, smrzavati se? Beskućništvo je uvijek splet najrazličitijih okolnosti. I može zadesiti svakoga.“

Ovo su riječi Paweła Ileckog, čovjeka iz Varšave koji više od 20 godina živi kao beskućnik.

Danas on piše doktorat o beskućništvu, glumi u nekoliko kazališta i pokušava podići svijest u javnosti o tome da biti beskućnik nikada nije stvar izbora, nego životnih okolnosti, vlastitih slabosti i objektivnih poteškoća.

Ileckog je do beskućništva dovela njegova ovisnost o alkoholu, bolest depresije i razni dugovi u koje je upao. Svojedobno je, nakon završenog studija antropologije na Varšavskom sveučilištu sve bilo drugačije. Imao je dobar posao, suprugu i stan u Varšavi.

Zbog problema, supruga ga je ostavila, ubrzo je izgubio i posao. Prvi put se našao na ulici 1996. Od tada do danas njegov je život beskućnika prepun lošijih i nešto boljih razdoblja. Borio se s alkoholom, išao na terapije protiv depresije i ovisnosti.

Prijelomna točka bila je kada je 2007. uspio uštedjeti novce za laptop. Tada je otvorio blog, počeo pisati za neke medije. Našao je stan u kojem je počeo opet živjeti, čak je i dobio emisiju na jednoj lokalnoj televiziji.

Ubrzo je zbog alkoholizma sve to ponovno uništio. Tada ga je spasio prijatelj koji ga je pozvao na uskrsni ručak u svoju obitelj. Prijatelj nikome nije rekao da je Paweł beskućnik, a prije toga ga je pustio u kuću okupati se i obrijati se te obući u normalnu odjeću. Ilecki kaže da mu duguje život.

Zadnje dvije godine Paweł živi u prihvatilištu za beskućnike koje vode varšavski redovnici kamilijanci.

Tamo je zadužen za vođenje knjižnice, a odlučio se baviti znanošću te je na Varšavskom sveučilištu započeo raditi doktorat o problemu beskućništva. Aktivan je i u nekoliko udruga koje se bave pomaganjem beskućnicima te se bavi i glumom.

„Znam puno adolescenata koji završavaju na ulici zbog raznih ovisnosti ili psihičkih bolesti, nasilja u obitelji ili u sirotištima gdje su odrasli. Beskućnikom se postaje i zbog pogrešnih financijskih odluka i dugova. Što si više vremena beskućnik, sve je teže iz toga se izvući“, poručio je Ilecki.

Kao glavni razlog svoje misije na promjeni percepcije beskućnika navodi nasilje nad njima. Zna za puno slučajeva kada su beskućnici koji su spavali na stepenicama zgrada bili polijevani vrelom vodom, paljeni ili zatvarani.

Osim što piše doktorski rad i aktivan je u udrugama, Ilecki sudjeluje i na raznim konferencijama i seminarima na tu temu.

„Kamo god da dođem, govorim kako sam beskućnik i alkoholičar. Ljudi se čude tome, vide da imam kompjuter, da govorim strane jezike“, kaže.

Sve što radi može se, poručuje, sažeti u samo jednu poruku.

„Beskućništvo nikada nije izbor“.

Goran Andrijanić | Bitno.net