Kao članica Europske unije Republika Bugarska se našla pred istim pitanjem kao i Republika Hrvatska – ratificirati ili ne Istanbulsku konvenciju. I u Bugarskoj su se pojavila različita mišljenja

U četvrtak 15. veljače Hina je donijela vijest da je Republika Bugarska povukla Istanbulsku konvenciju iz procedure ratifikacije u parlamentu.

Republika Hrvatska je također prihvatila 22. siječnja 2013. Istanbulsku konvenciju, ali je još nije ratificirala. Proteklih mjeseci vode se rasprave o tome je li nam potrebna Istanbulska konvencija ili ne. Kao i o mnogim drugim pitanjima, tako i o ovom u našem društvu i na političkoj sceni postoje oprečna mišljenja i vode se vrlo žučne rasprave, organiziraju se i prosvjedi potpore. I dok jedni pozivaju na što bržu ratifikaciju Konvencije, drugi smatraju da je ona nepotrebna budući da su pitanja o kojima ona govori već jako dobro i primjerno riješena u hrvatskom zakonodavstvu. Jedan od naših ustavno-pravih stručnjaka (dr. sc. Dubravko Ljubić), napravio je izvrsnu stručnu pravnu analizu ove konvencije i hrvatskoga zakonodavstva o pitanju o kojemu se govori u Konvenciji.

Vrlo lijepo je dokazao da prava svrha Istanbulske konvencije nije zaštita žena od nasilja nego da se Istanbulskom konvencijom pokušava nametnuti dogmatska rodna ideologija. Uistinu, tko bi imalo razuman mogao imati nešto protiv zaštite žena i djece od nasilja. A upravo to, vrlo površno, i bez ikakvih argumenata prigovaraju ponekad onima koji govore da nema potrebe za Istanbulskom konvencijom. Svima je jasno da je taj dio o zaštiti žena i djece od nasilja apsolutno prihvatljiv i potpuno neupitan za svakoga koji ima imalo razuma i upravo se zbog toga vrlo jasno može razotkriti da to i nije pravi cilj ove konvencije, nego da kamuflira i pokušava progurati u paketu, s ovim vrlo pozitivnim dijelom, dogmatsku rodnu ideologiju. Dr. Ljubić vrlo lijepo u analizi pokazuje da je Istanbulska konvencija u suprotnosti s hrvatskim ustavom. Potpuno bih se složio s dr. Ljubićem da Vijeće Europe ovom konvencijom države članice svodi na barbarska društva, a uvod u Konvenciju je za države članice uvredljiv.

Kao članica Europske unije Republika Bugarska se našla pred istim pitanjem kao i Republika Hrvatska – ratificirati ili ne Istanbulsku konvenciju. I u Bugarskoj su se pojavila različita mišljenja. Neki su bili za, a neki protiv. To razilaženje u mišljenjima je dovelo do ozbiljne debate u koju nisu bile uključene samo emocije i površnost, nego je došlo do upotrebe razuma i o tome pitanju se počelo raspravljati ne samo u političkim nego i u znanstvenim krugovima.

Predsjednik vlade Republike Bugarske Bojko Borisov (stranka Gerb – desni centar), bio je kategoričan da Istanbulsku konvenciju pod svaku cijenu treba ratificirati jer bi to bilo nešto pozitivno za Bugarsku koja u ovom polugodištu predsjeda Europskom unijom. Predsjednik vlade uputio je parlamentarnu proceduru ratifikaciju Konvencije misleći da će stvari ići glatko. Međutim nije bilo tako jer je to dovelo do ozbiljnih analiza u znanstvenim krugovima. U debatu su se uključili znanstvenici različitih profila. 85 sveučilišnih profesora i docenata potpisalo je peticiju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Profesori kulturalne, socijalne antropologije, pravni stručnjaci. To je učinilo i 1660 učitelja. U raspravu su se uključile i različite vjerske zajednice. Svoju izjavu protiv potpisivanja Istanbulske konvencije objavili su: Bugarska pravoslavna Crkva, Katolička Crkva u Bugarskoj, Islamska zajednica, protestantske zajednice. 52 različite organizacije uputile su otvoreno pismo moleći parlament da ne ratificira Konvenciju. U raspravu su se aktivno uključili i političari. Protiv ratifikacije Konvencije izjasnili su se predsjednik Republike Bugarske Rumen Radev (kandidat bugarskih socijalista), osam ministara bugarske Vlade, među kojima je i Krasimir Valčev, ministar znanosti i obrazovanja. Bugarski socijalisti su se usprotivili ratifikaciji, a ne samo nacionalisti i konzervativci, kako to mediji neobjektivno prenose.

Nakon ovakve reakcije predsjednika, osam ministara i javnosti, predsjednik Vlade povukao je iz parlamentarne procedure ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Republika Bugarska ušla je u Europsku uniju 1. siječnja 2007., a ovo polugodište predsjeda Europskom unijom. S Bugarskom i Bugarima Hrvatska je imala bliske odnose i suradnju još od doba J. J. Strossmayera. Povjesničari i drugi znanstvenici iz Bugarske akademije znanosti i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti imaju svoje susrete u Hrvatskoj i Bugarskoj i proučavaju naše odnose u prošlosti s ciljem razvijanja još boljih odnosa u sadašnjosti. Nadam se da ćemo se mi u ovome slučaju okoristiti ovim iskustvom u Bugarskoj te da će naši znanstvenici, političari i javnost znati iskoristiti bliskost naših dvaju naroda. Znanstveno vijeće za obrazovanje i školstvo HAZU je već dalo svoju izjavu. Nadam se da će se uključiti i ostali znanstvenici kako bi dali svoj doprinos. Također se nadam da će ova tema zainteresirati i druge vjeroispovijesti u Hrvatskoj, a ne samo Katoličku Crkvu. HBK je dala jasnu izjavu da se protivi ratifikaciji Konvencije, a diljem Hrvatske održavaju se razne tribine o toj temi. Postoji i posebna stranica posvećena Istanbulskoj konvenciji. U Bugarskoj se u ovu debatu uključila Pravoslavna Crkva, Katolička Crkva, Islamska zajednica i protestanti. Nadamo se da ćemo i u Hrvatskoj zajedno nastupati jer u ovim pitanjima svi se nalazimo na potpuno istoj poziciji. Osim Hrvatske i Bugarske Konvenciju nije ratificiralo još 17 država među kojima ću spomenuti samo neke: Grčka, Irska, Island, Ukrajina, Makedonija, Slovačka, Češka, Velika Britanija, Rusija.

Na kraju želio bih čestitati bugarskoj javnosti koja je i u ovoj debati pokazala svoju intelektualnu i političku zrelost. Nadam se da ćemo biti dovoljno svjesni i mudri i da ćemo uspjeti preuzeti ovo iskustvo od zemlje koja u ovom polugodištu predsjeda Europskom unijom.

Srećko Rimac, OCD

Napomena: Autor je provincijal Hrvatske karmelske provincije i nekadašnji generalni tajnik Bugarske biskupske konferencije.