Paglia

Sveti Toma, pozivajući se na svetoga Ivana Damaščanskoga, ističe protuslovnost zavisti. Naravno je da smo žalosni zbog vlastita zla, a kod zavisti se upravo zbiva suprotno jer tuđe dobro smatramo vlastitim zlom. Stoga sveti Toma tvrdi da je zavist uvijek opaka. Smrtni je grijeh jer se izravno opire milosrđu i ljubavi – kazao je nadbiskup Paglia dodajući da je sebeljublje izvor zavisti.

Govoreći o vjekovnim analizama zavisti, rekao je da je biblijski opis najbolje osvjetljava zavist. Možemo reći da sve započinje s Luciferom, koji se pobunio protiv Boga, jer mu je želio biti jednak, i stoga ga je Bog strovalio u pakao. U drugoj Petrovoj poslanici, glede buntovnih anđela piše: Bog nije poštedio anđele koji su sagriješili već ih je strmoglavio u pakao i predao mračnim bezdanima gdje ih čuva za Sud. Stoga Lucifer ne podnosi nikoga tko je u zajedništvu s Bogom, ne podnosi da Adam i Eva mogu razgovarati s Bogom pa ih zavodi da se i oni pobune. Oni su prihvatili njegov savjet, a to je prvi grijeh, istočni grijeh, prauzor svakog grijeha. U Knjizi mudrosti piše: Bog je stvorio čovjeka za neraspadljivost, i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti. A đavlovom je zavišću došla smrt u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju – podsjetio je nadbiskup dodajući: Ljudska je povijest prožeta istočnim grijehom. Čim je zavist ovladala ljudskim srcem odmah su se vidjele posljedice: Kajin iz zavisti ubija brata, zavist ga je prema bratu zaslijepila. Stoga Isus otkriva skrivenu okrutnost glavnih grijeha i poziva učenike na uzvišenost ljubavi: Čuli ste da je rečeno starima: ‘Ne ubij!’… A ja vam kažem: „Svatko tko se ljuti na svoga brata bit će odgovoran na sudu“. Ljubav je mjera savršenstva ljudskog srca i osjećaja a Novi zavjet bez pridržaja osuđuje zavist jer je protivna zapovijedi ljubavi, jer truje i razara odnos s drugim. Isus je također bio žrtva zavisti velikih svećenika kad su ga predali Pilatu vičući: Raspni ga! Zavist ih je zaslijepila, zatamnila im um i stoga je Isus, jedini pravednik, završio na Križu – istaknuo je nadbiskup Paglia.

Zavist razbija miroljubivi suživot i ubija ljubav. Ona se hrani uništavanjem drugoga a ujedinjuje na izopačen način, kao što se zbilo pod križem. No ljubav uskrsava i pobjeđuje sile zla i s njima zavist. Evanđelje jasno govori što može pobijedit neslogu, sukobljavanje i zlobu, a to je Božja besplatna ljubav, samo ona može pobijediti žalac glavnih grijeha. Samo se ljubav, kako veli sveti Pavao u Poslanici Korinćanima, može oprijeti razornim strastima i jamčiti slogu ujedinjujući sve u jedno tijelo: „Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se, nepristrana je, nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini“ – podsjetio je nadbiskup.

Govoreći o naučavanju crkvenih Otaca, nadbiskup je Paglia rekao da je papa Grgur Veliki prvi sustavno govorio o glavnim grijesima: glavni su grijesi međusobno povezani i uzajamno su uzročni. Prva kćer oholosti je hvalisanje, koje, čim nagrize dušu, rađa zavist, jer žudi za veličinom a žalosti ako je netko ostvario tu veličinu. Taj je veliki papa upozoravao na opasnost oholosti, koja rađa mnogu djecu, a prvorođenče je zavist koja je vrlo plodna, tvrdi Grgur Veliki navodeći što sve zavist rađa: mrmljanje, ocrnjivanje i uništavanje drugoga, srdžbu, radovanje tuđem zlu, mržnju pa čak i ubojstvo drugoga. Možemo dakle zaključiti da zavist, kao i drugi smrtni grijesi, nije zatvorena u ogradi ljudskog srca. Nije pasivan grijeh, naprotiv, truje sebe i druge. Može se reći da je i društveni grijeh jer svojom otrovnom snagom nagriza dubinu ljudskih odnosa i uništava miroljubivi suživot – ustvrdio je nadbiskup Paglia.

Prema svetom Ciprijanu, zavist je moljac duše, jer u zavidnu osobu unosi nemir i patnju. Zavidnik je zapravo frustrirana osoba, sebeljublje mu zasljepljuje razum i stoga ne može podnijeti dobro drugoga, smatra ga zlom jer ranjava njegovu čežnju za slavom i uzdizanjem. Može se shvatiti kad netko želi prisvojiti tuđe dobro, ili nečije čuđenje pred nezasluženim dobrom drugoga, ali zavist ne zaslužuje milosrđe jer joj je cilj potvrđivanje osobne veličine nad drugim i stoga ima izopačen sud o sebi. Odlučno se mora boriti protiv zavisti – istaknuo je nadbiskup.

Premda je istina da su glavni grijesi također i društveni – ustvrdio je nadbiskup Paglia, zavist ipak zaslužuje negativni primat zbog srozavanja i uništavanja ljudskih odnosa. Ona zapravo hrani uzajamno nepovjerenje koje se pretvara u borbu i sukobljavanje osoba i skupina, a u korijenu uništava osjećaj solidarnosti. Svjedok je tomu povijest čovječanstva, a u današnjem društvenom kontekstu, gdje se individualizam naglašava i širi, zavist ubrzava vrlo opasno društveno srozavanje. Istina je da su danas muškarci i žene slobodniji, ali je istina i da je individualizam oslabio zajednicu, ‘ja’ je prevladao nad ‘mi’. U tom kontekstu zavist ima otvoren put, a to je vrlo žalosno. Neki naše vrijeme nazivaju dobom žalosnih strasti – ustvrdio je nadbiskup.

Govoreći o borbi protiv zavisti, rekao je da je ljubav jedino oruđe kojim se može pobijediti zavist. Naravno, mislim na Isusovu ljubav koju autori Novog zavjeta nazivaju ‘agape’, a ta riječ gotovo i nije bila poznata u grčkoj kulturi. Ta se ljubav ne hrani odsutnošću drugoga (eros), niti se raduje poradi prisutnosti drugoga (philia), ljudi je teško mogu shvatiti a Isus je njezino očitovanje: to je besplatna ljubav, čak neopravdana, jer je ni okviri uzajamnosti ne mogu obuhvatiti. Jedino takva ljubav, kap te ljubavi ako je u ljudskom srcu, može pobijediti zavist. I u ovom se tisućljeću u ljudskom srcu zaista odigrava sudbina čovječanstva. Uvijek mi je ponavljao jedan moj dragi prijatelj da se zavist u sebi i drugima može pobijediti molitvom za zavidnike. A najuzvišeniji put je ljubav. Sve se dakle odigrava u srcu. Stoga s pravom veli židovski mudrac: Ako želiš promijeniti svijet, počni mijenjati svoje srce – zaključio je nadbiskup Paglia. (rv/bitno.net)