Zadaća je Kongregacije za nauk vjere prenositi nadu i pouzdanost

Uvijek možemo nešto novoga naučiti i bolje shvatiti dubinu objave. Objavu ne možemo nikada iscrpiti, istaknuo je novi pročelnik Kongregacije za nauk vjere nadbiskup Gerhard Ludwig Müller u razgovoru s novinarkom Astrid Hass i glavnim urednikom vatikanskog poluslužbenog dnevnika L’Osservatore Romano Giovannijem Marijom Vianom, koji je u cijelosti objavljen u broju od 26. srpnja, prenosi Radio Vatikan.

Tijekom susreta u staroj palači Svetoga uficija nadbiskup je govorio o svom dolasku na čelo Kongregacije, o svojoj odluci da postane svećenik, o vremenu koje je proveo kao profesor teologije i kao biskup, svojim čestim putovanjima u Latinsku Ameriku te objasnio da je naučio cijeniti Josepha Ratzingera čitajući njegovu knjigu “Uvod u kršćanstvo” koja je objavljena godine 1968. i odmah bila najtraženija knjiga.

Govoreći o svojoj novoj zadaći, rekao je da ih očekuju veliki problemi glede opće Crkve, valja se sučeliti s mnogim izazovima malodušja u nekim krugovima. Uz to postoji i problem grupašenja, lijevih i desnih kako se običava reći, što oduzima mnogo vremena i dobar dio naše pozornosti. Prijeti opasnost da iz vidika izgubimo svoju glavnu zadaću, a to je naviještanje evanđelja i jasno izlaganje crkvenoga nauka.

Uvjeren sam da nema kontradikcije između svećenikova života i znanosti, kao što sam uvjeren da je katolička vjera u skladu a najuzvišenijim intelektualnim potrebama, stoga se ne moramo skrivati. Crkva se može dičiti velikim likovima u povijesti kulture. Možemo dakle sigurno odgovoriti na velike izazove prirodnih znanosti, povijesti, sociologije i politike. Vjera nije neprobojni krug, jer otvorenost je njezino glavno obilježje. Ona je osobni odnos s Bogom, u kojem je sve blago mudrosti. Stoga je naš ograničeni razum trajno napet prema neograničenom Bogu. Uvijek možemo naučiti nešto novo i sve više pronicati dubinu Božje objave, ustvrdio je nadbiskup Müller.

Istaknuo je da mu je papa Benedikt XVI. bio uzor kao profesoru i biskupu. Nadbiskup Müller smatra da mu je zadaća da Svetom Ocu pomogne u radu, a ne “da mu izlazim s problemima koje možemo sami riješiti. Sveti Otac ima važnu zadaću naviještanja evanđelja te da braću i sestre učvršćuje u vjeri, stoga je naša dužnost rješavati probleme u našoj nadležnosti, naravno vodeći računa da ga o svemu izvijestimo”, istaknuo je nadbiskup .

Kongregacija prije svega mora promicati i objašnjavati vjeru, a tome se pridružuje činjenica da vjera treba biti slobodna od zabluda i stranputica. U naše je vrijeme razvidno koliko je potrebna nada da idemo naprijed. U europskim zemljama ima vrsnih političara i ekonomista, ali nije njihova dužnost prenositi nadu i pouzdanost. U tomu mora prednjačiti Kongregacija za nauk vjere i Crkva općenito. Moramo učiniti da vjera ponovno zablista kao pozitivna snaga, kao snaga nade i kao moć prevladavanja sukoba i napetosti, moramo se ponovno sresti u zajedničkom ispovijedanju vjere u Trojedinoga Boga, ustvrdio je nadbiskup Müller.

Osvrćući se na svoja putovanja po Južnoj Americi, rekao je da dobro poznaje izjave Kongregacije za nauk vjere o teologiji oslobođenja. Putujući po Latinskoj Americi shvatio sam da treba razlikovati između pogrešne i ispravne teologije oslobođenja. Smatra da svaka ispravna teologija cijeni slobodu djece Božje, ali u svakom slučaju treba odbaciti uspoređivanje mješavine marksističkog naučavanja o čovječjem samootkupljenju sa spasenjem koje dolazi od Boga, istaknuo je nadbiskup. S druge pak strane, dodao je, moramo se pitati kako govoriti ljudima o Božjem milosrđu dok gledamo izgladnjeli narod, bez liječničke njege, zabrinut za budućnost djece, čija se prava neprestano gaze. To je moguće samo onda kad smo spremni prihvatiti njihov način života, biti s njima i prihvatiti ih kao braću i sestre. Ako se smatramo Božjom obitelji, onda možemo pridonijeti da se njihovo stanje promijeni, s njima se boriti protiv nepravdi. Kao kršćani moramo uvijek isticati da su se u kršćanstvu rodile vrijednosti, poput pravednosti, solidarnosti i dostojanstva ljudske osobe i da su iz kršćanstva presađene u demokratske ustave, ustvrdio je nadbiskup.

Osvrnuvši se na rasprave sa sljedbenicima Lefebvrea i američkim redovnicama, rekao je da je za budućnost Crkve važno nadvladati ideološke sukobe. Postoji samo jedna Božja objava u Isusu Kristu, i ona je povjerena Crkvi. Stoga se ne može natezati oko Riječi Božje, niti se može istodobno vjerovati i ne vjerovati. Ne može se pozivati na tradiciju Crkve i prihvaćati samo dio te tradicije. Crkva ide naprijed a svi su pozvani da prihvate puninu života i vjere u Crkvi. U Crkvi je svima jasno da su muškarac i žena jednako vrijedni, to tvrdi Sveto pismo i potvrđuje povijest spasenja. Čovjek se ne može sam emancipirati, stvoriti ili izmisliti samoga sebe. On se emancipira po milosti Božjoj, stoga se svećeništvo ne može smatrati povlasticom. Mi, katolici, vjerujemo da ne možemo postavljati uvjete za pristup u svećeničku službu, svećenikov poziv dar je Kristov. Stoga pozivam sve da odbace polemike i ideologije i da se ozbiljno pozabave naukom Crkve, rekao je nadbiskup.

Na primjedbu da je gotovo uvijek do 1968. godine na čelu Kongregacije za nauk vjere bio Talijan, uzvratio je da prije nije bilo mogućnosti za često putovanje, stoga su u Rimskoj kuriji uglavnom bili Talijani. Moderna tehnička sredstva omogućuju da se uistinu živi katolicitet Crkve, a svi se mogu uvjeriti da tehnička dostignuća pridonose cjelovitijem shvaćanju katolištva. Internacionalizacija je dakle povezana s katolicizmom Crkve, zaključio je novi pročelnik Kongregacije za nauk vjere. (ika/bitno.net)