Papa

U katehezi na jučerašnjoj općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra pred oko četrdeset tisuća hodočasnika Sveti je Otac govorio o II. vatikanskom saboru, čija se pedeseta obljetnica otvaranja danas slavi. Svečanom svetom misom koju će predvoditi Sveti Otac na Trgu svetoga Petra obilježit će se otvaranje II. vatikanskog sabora i svečano otvoriti Godina vjere. Sabor je bio – kako je rekao Sveti Otac – veliki crkveni događaj. Predstavlja nam se kao veliki mozaik, u svojoj velikoj mnogostranosti i različitosti elemenata, pod vodstvom Duha Svetoga. A kao pred nekom velikom slikom onoga vremena milosti i danas otkrivamo njegovo veliko bogatstvo – ustvrdio je Benedikt XVI.

Papa je citirao ono što je Ivan Pavao II. na pragu trećeg tisućljeća napisao u apostolskom pismu ‘Ulaskom u novo tisućljeće’: „Više no ikad osjećam obvezu istaknuti Sabor kao veliku milost koju je Crkva imala u XX. stoljeću: u njemu nam je ponuđen siguran kompas za nadolazeće stoljeće“. Mislim da je vrlo rječita ta slika – nastavio je Benedikt XVI. podsjećajući da je i on, kao mladi teolog, sudjelovao na II. vatikanskom saboru.

Rekavši da su prije II. vatikanskog sabora u povijesti Crkve održani mnogi sabori na kojima se obično nastojalo odrediti bitne sastavnice vjere, od Nicejskog 325. godine do I. vatikanskog na kojem se počelo raspravljati o raznim tematikama, ali su usvojena samo dva dokumenta: jedan o spoznaji Boga, objavi, vjeri i odnosu s razumom, drugi pak o Papinu primatu i nepogrješivosti, te da je prekinut zbog zauzimanja Rima 1870. godine, II je. vatikanski sabor – kako je rekao – održan u vremenu kada nije bilo posebnih vjerskih zastranjivanja koje je valjalo ispraviti ili osuditi, ni nekih doktrinarnih ili stegovnih pitanja koja je valjalo pojasniti, stoga je shvatljivo iznenađenje kada je papa Ivan XXIII. najavio sazivanje II. vatikanskog sabora – ustvrdio je Benedikt XVI.

U pripremi tog velikog događaja prvi je problem bio odrediti mu svrhu – nastavio je Papa. Blaženi Ivan XXIII. otvarajući sabor, 11. listopada prije pedeset godina, naveo je opću odrednicu: vjera se treba očitovati na novi način, odlučnije, jer se svijet brzo mijenjao – no mora sačuvati netaknutima svoje vječne sadržaje, bez ustupaka i kompromisa. Papa je želio da se razmisli o vjeri, o vjerskim istinama. Iz toga dubokog promišljanja o vjeri trebao se osmisliti novi odnos između Crkve i modernoga doba, odnosno, kako modernom svijetu, koji se udaljava od Boga, naviještati evanđelje – podsjetio je Papa dodajući da je to vrlo dobro objasnio papa Pavao VI. u propovijedi na završetku II. vatikanskog sabora, 7. prosinca 1965. godine, kada je ustvrdio:
Da bi se ispravno vrjednovalo ovaj događaj, valja ga promatrati u vremenu u kojem se zbio. Zaista, zbio se u doba kada su se ljudi umjesto nebeskim radije bavili zemaljskim kraljevstvom, u doba – kako je rekao – kada se uobičajilo zaboravljanje Boga, kao da ga je poticao znanstveni napredak; kada je čovjek postao svjesniji svoje slobode i nastojao se osloboditi od svakog nadnaravnoga zakona, kada je laicizam smatran naravnom posljedicom moderne misli i najprikladnijom normom za uređenje društva – objasnio je Papa.

U takvom se vremenu odvijao Sabor na slavu Božju, u ime Kristovo, po nadahnuću Duha Svetoga – rekao je Pavao VI. zaključujući propovijed ističući da je središnjica Sabora živi Bog, koji zaista postoji, Osoba, brižljiva i beskrajno dobara; ne samo da je u sebi dobar, nego je neizmjerno dobar za nas, naš je Stvoritelj, naša istina, naša sreća, a najuzvišeniji je ljudski čin klanjanje Bogu – ustvrdio je Pavao VI.

Papa je rekao da je i naše vrijeme prožeto zaboravljanjem i gluhoćom prema Bogu. Mislim da moramo naučiti najjednostavniju i glavnu lekciju Sabora, odnosno da je bit kršćanstva u vjeri u ljubav trojstvenoga Boga, u susretu, osobnom i zajedničkom, s Kristom koji usmjeruje i vodi naš život. Danas je najvažnije, kao što je bilo i za koncilske oce, da se ponovo jasno vidi da Bog postoji, da nas gleda i odgovara nam, te da se kada nema vjere u Boga ruši ono što je najbitnije, jer čovjek gubi svoje dostojanstvo i sve što ga čini velikim. Sabor podsjeća da Crkva, u svim svojim sastavnicama, ima zadaću prenositi riječ ljubavi Božje koja spašava, da se čuje i prihvati božanski poziv u kojem je naše vječno blaženstvo – objasnio je Benedikt XVI.

Promatrajući s toga motrišta bogatstvo saborskih dokumenta – rekao je Sveti Otac – želio bih spomenuti četiri saborske konstitucije, gotovo četiri glavne kompasove odrednice. Konstitucija o svetoj liturgiji (Sacrosanctum Concilium) pokazuje nam kako je u Crkvi na početku klanjanje, Bog, središnjost otajstva Kristove prisutnosti. A da Crkva, tijelo Kristovo i hodočasnički puk, ima osnovnu zadaću slaviti Boga, potvrđeno je u dogmatskoj konstituciji o Crkvi (‘Lumen gentium’). Treći dokument koji želim spomenuti jest konstitucija o Objavi (Dei verbum). Živa riječ Božja okuplja Crkvu i vodi je na povijesnom putu, a kako Crkva ima svijetu prenositi svjetlo koje je primila od Boga govori na pastoralna konstitucija Radost i nada (Gaudium et spes) – objasnio je Sveti Otac.

Završavajući opću audijenciju Papa je rekao da nas II. vatikanski sabor poziva da svaki dan iznova otkrivamo ljepotu svoje vjere, da ju podrobno upoznamo radi čvršćeg odnosa s Gospodinom te da možemo u dubinu živjeti svoj kršćanski poziv. Djevica Marija, Majka Kristova i cijele Crkve, neka nam pomogne ostvariti i zgotoviti ono što su saborski oci, nadahnuti Duhom Svetim, čuvali u srcu, želju da svi upoznaju evanđelje i sretnu Gospodina Isusa, put, istinu i život – zaključio je Benedikt XVI. (rv/bitno.net)