U nedjelju, 7. listopada u 10 sati u bazilici sv. Petra u Rimu Sveti Otac Benedikt XVI. predvodit će svečano misno slavlje, a u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji, Sveti je Otac najavio da će sveti Ivan Avilski i sveta Hildegarda iz Bingena biti proglašeni novim crkvenim naučiteljima. Do sada su proglašena 33 crkvena naučitelja, među kojima su samo tri žene. Podsjetimo, papa Benedikt XVI. službeno je 10. svibnja ove godine Hildegardu iz Bingena proglasio svetom.

Njemačka časna sestra, slavna Hildegarda iz Bingena (1098. – 1179.), bila je moćna žena svoga vremena, a svoj je doprinos dala i na brojnim drugim područjima poput književnosti, misticizma i narodne medicine, čiji su recepti danas uvelike poznati i značajni. Sv. Hildegarda je poznata i po svojim “proročkim” savjetima o zdravlju i ljekovitom bilju i tvarima. Njezina medicina postala je popularna u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj. Hildegarda je jedna od prvih svetica za koje je kanonizacija službeno započela, ali je proces trajao tako dugo da sva četiri pokušaja kanonizacije nisu uspjela. Kao rezultat dugoročne posvećenosti naroda, njezino je ime uzdignuto u rang svetaca u 16. stoljeću bez formalnog procesa kanonizacije. Kovčeg s njenim relikvijama čuva se u samostanu benediktinki u Eibingenu blizu Rüdesheima na Rajni u Njemačkoj.

Papa Benedikt XVI. 1. rujna 2010. godine održao je lijepu katehezu u kojoj je predstavio ovu svetu ženu, osnivačicu samostana pod pravilom sv. Benedikta, dugogodišnju poglavaricu zajednice, ali i mističarku i proročicu. O njoj je rekao:

“I u onim stoljećima povijesti koje mi obično nazivamo srednji vijek, neke se žene ističu po svetosti života i bogatstvu nauka. Danas bih vam htio predstaviti jednu od njih: to je sveta Hildegarda iz Bingena, koja je živjela u Njemačkoj u 12. stoljeću. Rođena je 1098. u Rajnskoj oblasti, u Bemersheimu, u blizini Alzeya, a umrla 1179. u dobi od 81 godine, unatoč stalnoj krhkosti svoga zdravlja. Hildegarda je pripadala plemenitoj i brojnoj obitelji i, već od rođenja, roditelji su je odredili za službu Bogu. Da bi stekla prikladnu ljudsku i kršćansku naobrazbu, već s navršenih osam godina povjerena je na brigu učiteljici Juditi iz Spanheima, koja se bila povukla u klauzuru u benediktinski samostan sv. Diziboda. Osnovala je mali ženski klauzurni samostan, koji se vodio pravilom sv. Benedikta. Hildegarda je primila redovnički plašt iz ruku biskupa Otona iz Bamberga i 1136., nakon smrti majke Judite, postavši poglavaricom zajednice, susestre su je pozvale da je naslijedi. U tu je službu uložila sve svoje sposobnosti obrazovane i duhovno uzvišene žene koja se znala vješto hvatati u koštac s organizacijskim aspektima života u klauzuri.

Nekoliko godina kasnije, također zbog sve većeg broja mladih žena koje su kucale na vrata samostana, Hildegarda je osnovala drugu zajednicu u Bingenu, nazvanu po svetom Rupertu, gdje je provela ostatak života. Način na koji je obnašala službu autoriteta može poslužiti kao primjer za sve redovničke zajednice: njime se poticalo sveto natjecanje u vršenju dobra, tako da, kao što se doznaje iz svjedočanstava iz toga doba, majka i kćeri su se natjecale u međusobnom poštivanju i služenju. Već u godinama u kojima je bila poglavarica samostana sv. Diziboda, Hildegarda je svojem duhovnom savjetniku, monahu Volmaru i svojoj tajnici, susestri uz koju je bila veoma vezana, Richardis di Strade, počela diktirati mistične vizije, koje je primala već neko vrijeme. Kako to redovito biva u životu pravih mistika, i Hildegarda se htjela podvrći autoritetu mudrih osoba kako bi otkrila izvor svojih vizija, pribojavajući se da su one plod iluzija i da ne dolaze od Boga. Obratila se stoga osobi koja je u to doba uživala najveći mogući ugled u Crkvi: svetom Bernardu iz Clairvauxa, o kojem sam već govorio u nekim katehezama. Ovaj je umirio i ohrabrio Hildegardu. No 1147. dobila je i drugo veoma važno odobrenje. Papa Eugen III., koji je predsjedao sinodom u Treviriju, pročitao je tekst što ga je diktirala Hildegarda, koji mu je dao na uvid nadbiskup Henrik iz Mainza. Papa je odobrio mističarki da zapisuje svoje vizije i da o njima javno govori. Od tada je Hildegardin duhovni ugled sve više rastao, tako da su joj suvremenici pridali naslov ‘njemačka proročica’.

Ovo je, dragi prijatelji, pečat istinskog iskustva Duha Svetoga, izvor svake karizme: osoba koja posjeduje nadnaravne darove nikada se njima ne hvasta niti razmeće i, prije svega, pokazuje potpunu poslušnost crkvenoj vlasti. Svi darovi koje dijeli Duh Sveti, naime, namijenjeni su izgrađivanju Crkve i Crkva, po svojim pastirima, priznaje njihovu vjerodostojnost. ”

Benediktinska opatija sv. Hildegarde danas ima i internetsku stranicu na adresi www.abtei-st-hildegard.de.

Francisko Pavljuk | Bitno.net