Sto tisuća vjernika na pretposljednjem Angelusu s papom Benediktom

I ja sam sa svojom obitelji jučer bio na Trgu sv. Petra na Angelusu s papom Benediktom XVI., prvim nakon najave i pretposljednjim prije kraja njegova pontifikata. Putovanje od 1200 kilometara da bih nekoliko minuta molio s Papom i vidio ga uživo tamo gore na «prozoru za Angelus», posljednji put. Međutim, zadivilo me susresti toliko prijatelja koji su poslušali isti poticaj, i još tisuću i tisuću osoba koje su učinile isto: netko iz bližeg, netko iz daljeg, svi na Trgu sv. Petra. Najmanje 100 tisuća privučenih jednom nevidljivom snagom, a da im nitko ništa nije naredio ili predložio: spontani pokret srca, proizašao davno prije nego li mu je glava pokušala dati opravdanje.

Pa, zašto smo u tolikom broju jučer pošli na Trg sv. Petra? Sve u svemu, dovoljno bi bilo s više pažnje pratiti Angelus na televiziji, također se vidi bolje. Pa ipak, nismo mogli odoljeti želji biti tamo. Zašto? Što smo svi tražili na Trgu sv. Petra? Što smo željeli potvrditi?

Prije svega jednu vrlo jednostavnu stvar: beskrajnu zahvalnost za ovog Papu koji nas je bio u stanju jednom velikom jednostavnošću uvesti u Kristovo društvo. Ono što je kod Josepha Ratzingera uvijek pogađalo jest potpuna familijarnost s Bogom, sposobnost uprisutniti, učiniti konkretnim, gotovo vidljivim i najsloženija otajstva kršćanske vjere. Može govoriti o Presvetom Trojstvu, štoviše opisati ga, kao da su Otac, Sin i Duh Sveti tu u tijelu pokraj njega. Benedikt XVI. nam je pojednostavio želju hodati i učinio da više želimo svetost. Kako da mu ne budemo zahvalni? Još više sada, kad nam je najvećom žrtvom dao spoznati da je zapravo Krist onaj koji vodi Crkvu, a ne ljudi, prisilivši i nas da se pitamo u što uistinu vjerujemo. Netko je s pravom rekao da za famoznom enciklikom o vjeri koju je pisao – nakon onih o ljubavi i nadi – nema više potrebe, jer ju je napisao životom.

Zahvalnost i Crkvi jer nastavlja rađati tim primjerima svetosti, i upravo onda kad se čini da je grijeh njezinih ljudi tamo kako bi sve pomeo. Listajući novine ovih dana lako se može upasti u malodušje i cinizam, čitajući o podjelama, intrigama, igrama za prevlast za koje se čini da dominiraju u vatikanskoj Kuriji. Nije sve istina, mnoge stvari su brašno onoga tko piše, iz mržnje prema Crkvi, ali nema svrhe poricati da je sam Benedikt XVI. više puta upozorio na te rane koje nagrđuju lice Crkve. Pa ipak, jučer je s Trga sv. Petra stigao odgovor koji govori više od svih tih tračeva, svih tih zavjera i urota: kršćanski puk zna prepoznati svece, zna prepoznati koga je vrijedno slijediti. Miris svetosti se ne može zamijeniti i nadvija se nad smradom prljavštine koja ga okružuje.

Miris svetosti se ne može zamijeniti, privlači, i pita nas i o našem obraćenju, “ponovnom usmjerenju” prema Bogu, kako je to jučer definirao Papa. I evo drugi razlog zbog kojeg biti tamo na Trgu sv. Petra: hodočašće da bismo molili da se otvori naše srce, «kako bismo ponovno otkrili vjeru kao temeljni kriterij našeg života», kako bismo molili pomoć u tom «duhovnom boju» kojega sami nikada nećemo moći izvojevati. Ogromne dimenzije Trga i Bazilike iznutra čine se da su namjerno napravljene tako da nas podsjete na našu malenost, na pravu našu dimenziju. I da shvatimo da je sva naša veličina u pripadanju Kristu.

Sto tisuća osoba jučer, a još više će ih biti sljedeće nedjelje, a onda još više u srijedu 27., na posljednjoj generalnoj audijenciji. Kako bi svjedočili da Crkva – jednako kao i svijet – prije svega treba svece; da bi molili da 117 otaca pozvanih izabrati novog Papu imaju srce propusno za volju Duha Svetoga, koja se ne može konkretizirati bez «da» svakoga od njih. Isto kao što se Božja volja ne može dogoditi u našem životu bez našeg «da». (Riccardo Cascioli/www.lanuovabq.it)

Radost i ganuće među vjernicima

Jučer je Trg svetog Petra bio ispunjen vjernicima: toliko radosti i ganuća za jedan Angelus uistinu je posebno. Emocije i osjećaje za Radio Vatikan prenio je Massimiliano Menichetti:

– Jesam i bila sam vrlo vezana uz njega, uz njegov lik i veliku potporu mu pružam u molitvi.
– Ovo danas je bio prekrasan susret koji nas je učvrstio u vjeri. Stigao sam na Trg rano ujutro i bilo je jako malo ljudi, kasnije se malo pomalo sve ispunilo. To je – kako reći – trajni „crescendo“ koji vodi ljude Isusu.
– Mislim da ima tuge, ali vjerujem da smo svi djeca Crkve, a dijete uvijek treba biti zajedno sa svojim ocem, također i uz pomoć molitve, i imati povjerenja u to, jer Crkva je u Božjim rukama.

Što Vam je značilo danas biti ovdje?

– Jedinstvo Crkve. To je prva stvar, onda blizina Petrovu nasljedniku. Osobno me pomalo pogodio taj izbor, ali i taj šok me potaknuo da dođem ovamo vidjeti Papu, jer – kao što on sam kaže – Crkva dolazi prije svega.
– Ja sam ga došla vidjeti. Tako je dirljivo. Na Trgu obitelji, mladi, stari, deseci i deseci šarenih zastava raširenih pod Papinim prozorom. A onda transparenti, kao da Trg razgovara s Benediktom XVI. “Hvala Svetosti!”, piše na nekima. “Nevjerojatna sloboda čovjeka osvojenog Kristom”, mnogi s natpisima: “Nedostajat ćeš nam”, i još “Toliko mnogo smo te voljeli”, “Hvala, ponizni radniče u Kristovu vinogradu”.
– Kako smo ovdje napisali, uvijek smo ga mnogo voljeli i nastavit ćemo militi za njega.
– Za mene je danas veliko slavlje, jer taj čovjek nas je stavio pred svoje veliko prijateljstvo s Kristom. Predivno je vidjeti kako su ovdje ljudi ne samo iz svih talijanskih gradova, nego i iz svijeta. Tu je pozdrav na svim jezicima koji te uvijek ponovno dovodi čitavom kršćanstvu.

Što biste mu poručili?
– Da nastavi, molitvom, pratiti Crkvu tako kao što je činio do sada.

Što ste osobno danas donijeli Papi?
– Svoje srce.
– Ja sam kapelan u jednoj župi. Doveo sam njegovu djecu da pozdrave oca kojega puno vole i kojega nikad neće zaboraviti.
– Pozdrav, da bih ga pratio dalje.
– Ja sam donio svoje srce i svoju zahvalnost. Učinit ću to i sljedeće nedjelje, bit ću tu tako da mu budem što je moguće bliže. Hvala, Sveti Oče!

Izvor: www.news.va

Prijevod: Verica Kraš Villa