Austrijski kardinal Christoph Schönborn potvrdio je kako je on bio osoba koja je ohrabrila tadašnjeg kardinala Josepha Ratzingera da prihvati papinsku službu.

Na službenim stranicama Bečke nadbiskupije, jedan od autora Katekizma Katoličke Crkve poručio je kako je svom kolegi “napisao malo pismo, za svaki slučaj”.

Autorstvo tog pisma bilo je tajno sve dok nije navedeno u novoj knjizi dugogodišnjeg Ratzingerova tajnika mons. Georga Gänsweina “Ništa osim istine”. Objavljena ubrzo nakon smrti Benedikta XVI., knjiga je zbog intimnih detalja iz života njemačkog Pape pobudila veliko zanimanje javnosti.

Inače, sadržaj pisma otkrio je sam Benedikt XVI. još 2005. tijekom audijencije s njemačkim katolicima. Tom prilikom je trenutak kada je izabran za papu usporedio s giljotinom, dodavši pritom kako mu je pismo “brata kardinala” pomoglo prihvatiti službu.

“Podsjetio me da sam za sprovodnu misu Ivana Pavla II. svoju homiliju temeljio, prema evanđelju, na Gospodinovim riječima Petru pokraj Genezaretskog jezera: ‘Slijedi me!’ Govorio sam kako je Karol Wojtyła iznova dobivao taj poziv od Boga te se svaki puta morao odricati puno toga i jednostavno reći: ‘Da, slijedit ću te, čak i ako me budeš vodio gdje nikada nisam išao.'”

“Taj brat kardinal napisao mi je: Ako bi ti Gospodin sada rekao: ‘Slijedi me’, sjeti se što si propovijedao. Nemoj ga odbiti! Budi poslušan onako kako si opisao da je bio veliki Papa, koji se vratio kući Očevoj. To me duboko dotaknulo. Božji putevi nisu lagani, ali nismo stvoreni za lagan život, već za velike stvari, za dobro.”

“Tako sam, na kraju, rekao ‘da'”, zaključio je Benedikt.

Gotovo 18 godina kasnije otkriveno je da je “brat kardinal” zapravo Schönborn.

“Da, bilo je tako. No do sada sam namjerno šutio o tome”, poručio je austrijski kardinal, distanciravši se pritom od Gänsweinove knjige čije je objavljivanje nazvao “nepriličnom indiskrecijom”.

“Ne mislim da je ispravno objavljivati takve povjerljive stvari, osobito ako ste osobni tajnik.”

Osim ovog slučaja, mons. Gänswein u knjizi je opisao još nekoliko situacija sa Schönbornom, poput toga da su dva kardinala bila na “ti”, a opisan je i sadržaj jednog kratkog, ali osobnog razgovora između novoizabranog Benedikta XVI. i austrijskog prelata čiju je istinitost potonji također potvrdio za stranice Bečke nadbiskupije.

Za kraj, dodajmo kako je knjiga donijela i mnoštvo nikada objavljenih dokumenata i govora Benedikta XVI.  kao i pojedine detalje odnosa između Franje i Benedikta, uključujući dosad neobjavljeno pismo koje je Benedikt na Franjinu zamolbu poslao kao osvrt na prvi intervju novoga pape za isusovački časopis La Civiltà Cattolica. U pismu je Benedikt naglasio dva važna aspekta borbe u suvremenom svijetu: protiv “konkretnog i praktičnog nijekanje živoga Boga” koje se događa kroz pobačaj i eutanaziju te protiv rodne ideologije koju je definirao kao manipulaciju.

Ranije analize knjige prenijele su i nešto “pikantnije” detalje poput Gänsweinove tvrdnje da je Benedikt bio začuđen što Franjo nije odgovorio na dubie četvorice kardinala vezana uz apostolsku pobudnicu Amoris Laetitia, kao i to da je papa emeritus navodno bio razočaran time što je Sveti Otac svojim motuproprijem Traditionis custodes ograničio mogućnost slavljenja tradicionalnih latinskih misa