Sakrament pokore u središtu razmišljanja na duhovnim vježbama u Vatikanu

Razmišljajući o prijestupu, kazni i oprostu, kardinal je Ravasi istaknuo da je grijeh osobni čin, a rađa se iz ljudske slobode. On je pobuna, ustanak, ali ponajviše udaljavanje od Boga.

Grijeh je prije svega, i ponajviše, teološka stvarnost; – primijetio je kardinal. Može imati i psihološke posljedice, ali on je teološka stvarnost. Zbog toga se sakrament Pomirenja nikako ne može uspoređivati sa psihoanalitičkom terapijom, jer je svakako bitna svijest o Bogu kod grješnika. Pravi se put nalazi u obraćenju, u promjeni smjera, te stoga u promjeni mentaliteta, ostavljajući iza sebe stvari za koje smo se uhvatili. Taj put, međutim, neizbježno obuhvaća napor – napomenuo je kardinal Ravasi.

Na napornom putu prema oprostu ne nedostaje napetosti, iščekivanja, velike strepnje – kako je rekao kardinal – da bismo postali novi ljudi. U društvu se ne daje uvijek mogućnost za novi početak; na osobi koja je, možda i s pravom, ocijenjena grješnom, uvijek ostaje neka vrsta pečata. U Bibliji to, naprotiv, ne postoji; kod proroka Izaije, ponajviše, postoji prizor Boga koji iza sebe baca tvoje grijehe, tako da ih više ne vidi, stoga oni više ne postoje. To je istinsko brisanje grijeha – istaknuo je kardinal. Odsutnost i ništavnost, čovjek bez Boga, bilo je drugo kardinalovo razmišljanje. Dvije su to riječi koje nisu sinonimi; jednostavno rečeno prva je čežnja za Bogom dok je ništavnost pravo zlo današnje kulture. To je ravnodušnost, površnost i banalnost – objasnio je kardinal.

U srijedu je poslijepodne kardinal Ravasi govorio o boli i samoći. Suvremeno je društvo u našim gradovima stvorilo mnoštvo samoćâ – napomenuo je kardinal, te govoreći o kršćanskom viđenju boli, koje izaziva sablažnjavanje, istaknuo da Isus prolazi cijeli mračni niz boli: strah, samoću, odvajanje, izdaju, tjelesnu patnju, Božju šutnju i smrt. (rv/bitno.net)