Pitali smo crkvenog stručnjaka: Kako je Papa mogao krstiti dijete para nevjenčanog u Crkvi? Evo njegova odgovora…

Stručnjak za kanonsko pravo dr. sc. Stanislav Vitković pojasnio je za Bitno.net jučerašnju situaciju iz Sikstinske kapele

Foto: Vatican Radio

Foto: Vatican Radio

Vijest da je papa Franjo na jučerašnjem krštenju 32 djece u Sikstinskoj kapeli krstio i dijete para koji nema crkveni nego civilni brak, izazvala je burne reakcije nekih naših čitatelja koji su kritizirali taj čin.

Kako bi otklonili moguće dvojbe, zamolili smo za komentar dr. sc. Stanislava Vitkovića, stručnjaka za kanonsko pravo. On nam je odmah na početku rekao kako u tom krštenju nema ničega “dogmatski i kanonski” spornog ako su ispunjeni neki uvjeti, te kako  imamo premalo informacija o cijeloj situaciji da bi mogli brzati sa zaključcima.

– Ono što znamo sa sigurnošću jest da taj bračni par nije u crkvenom, nego samo u civilnom braku. Pitanje koje se tu postavlja jest zašto oni nisu u crkvenom braku. Možemo samo nagađati, ali vjerojatno je tu riječ o tome da ili on ili ona imaju zapreku, odnosno da su već bili u crkvenom braku s nekom drugom osobom prije ovog civilnog – pojašnjava Vitković i nastavlja:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– U takvim slučajevima uputa svećenicima jest da se dijete krsti. Problematično je kada se roditelji mogu vjenčati u crkvi, a to ne žele napraviti i pri tome žele krstiti dijete. Tu se postavlja pitanje – kako će oni kršćanski odgajati dijete, a da sami ne drže do sakramenta braka? – rekao nam je svećenik i dodao kako “želja ovog para da krste dijete sigurno govori nešto o tome u kojem duhu ga žele odgajati”.

Dr. sc. Vitković kaže da se može pretpostaviti i još jedna situacija koja opravdava krštenje djeteta rođenog u civilnom braku:

– Recimo da se jedan od roditelja ne želi crkveno vjenčati, ali svom supružniku dopušta da odgoji dijete u kršćanskom duhu i krsti ga, te naglašava da se neće u to miješati. Jedan od roditelja je jamstvo da će dijete biti odgajano kršćanski.

Jamstvo kršćanskog odgoja krštenog djeteta može biti i krsni kum/kuma.

– Oni imaju vrlo važnu ulogu u odgoju djeteta. Prihvaćaju odgovornost da će, ako roditelji u tome na bilo koji način zakažu, preuzeti brigu da dijete bude kršćanski odgojeno. Od kumova se traži da budu osobe koje žive uzornim kršćanskim životom. Oni, recimo, moraju biti u crkvenom braku ako su vjenčani – kaže Vitković.

Na pitanje kako komentira da se prvi put dogodilo da Papa na javnim krštenjima krsti dijete iz civilnog braka, Vitković je odgovorio:

– To je sigurno pokazatelj stanovite širine našeg pape Franje. On je već u nekoliko navrata apelirao da “ne zatvaramo vrata Crkve” i ostanemo otvoreni prema ljudima. Nekada se roditelje djece koju će Papa krstiti na neki način “biralo”, biskupi su preporučivali neke obitelji koje uzorno žive ili imaju više djece. Sada je to donekle promijenjeno i to je još jedan pokazatelj širine ovog Pape. Pri tome, on ne mijenja nauk nego samo nudi jednu širinu u interpretaciji.

Zagrebački svećenik je naglasio kako je jedan važan kriterij pri krštenju djeteta tko će se brinuti za njegov kršćanski odgoj – to mogu biti roditelji, jedan od njih, kum, ali i članovi uže obitelji (baka ili djed).

U ovom slučaju Papa i njegovi suradnici su sigurno o tome kriteriju vodili računa.

Goran Andrijanić | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 13. siječnja 2014.

Možda vam se svidi